Author Topic: lingvistika govora -jezik i govor  (Read 3860 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

HARIS

  • *
  • Posts: 201
    • http://surdoaudiologija.tripod.com
lingvistika govora -jezik i govor
« on: June 11, 2004, 01:04:17 PM »
Branko VULETIÆ
Lingvistika govora
I. Jezik i govor
Zagreb, 2003.

S a d r ž a j
 
Saussureova lingvistika ......................... 3
(1) Jezik i govor .......................... 4
(2) Oznaèeno i oznaèitelj .................. 5
(3) Interna i eksterna lingvistika ......... 6
(4) Sinkronija i dijakronija ............... 6
(5) Sintagmatski i asocijativni odnosi ....  6
(6) Smisao i vrijednosti ................... 8
(7) Supstancija i forma .................... 8
(8) Razlike ................................ 9
Jezièna djelatnost: jezik i govor ............... 9
Lingvistika jezika i lingvistika govora ........ 14
 
Jezièni znak i govorni znak .................... 18
1. Jezièni znak ........................... 18
(1) Arbitrarnost ..................... 19
(2) Motiviranost ..................... 21
(3) Linearnost ....................... 24
(4) Artikuliranost ................... 25
2. Govorni znak............................ 26
3. Logièki znak i emotivni znak............ 34
4. Jezièni znak i govorni znak............. 36
 
Vrednote govornog jezika........................ 39
Auditivne vrednote govornog jezika ........ 40
1. Intenzitet ........................ 40
2. Tempo ............................. 40
3. Intonacija ........................ 41
4. Globalna govorna forma ............ 44
5. Pauza.............................. 45
(1) Logièka funkcija pauze ...... 45
(2) Stilistièka funkcija pauze .. 36
Vizualne vrednote govornog jezika ......... 56
1. Mimika i geste .................... 56
2. Stvarni kontekst .................. 58
 
Govorni izraz emocije .......................... 60
Univerzalnost govornog izraza emocije ..... 60
Emotivni sadržaji i govorne vrednote ...... 65
Govor izmeðu teksta i krika ............... 77
 
SAUSSUREOVA LINGVISTIKA
 
Jezik je osnovno sredstvo komunikacije meðu ljudima: to je skup arbitranih i konvencionalnih glasovnih znakova kojima se prenosi neka poruka. Ferdinand de Saussure jezik definira kao sustav znakova koji služi za izražavanje misli. Osim o jeziku Saussure govori i o drugim vrstama znakova, pa tako opæu znanost o znakovima naziva semiologijom; lingvistika, koja prouèava jezik kao sustav znakova, dio je opæe semiologije. Saussure je svoje poglede o jeziku nastojao izraziti u suprotstavljenim parovima - dihotomijama. Pet je osnovnih Saussureovih dihotomija:
 
(1) jezik i govor = jezièna djelatnost;
(2) oznaèeno i oznaèitelj = jezièni znak;
(3) interna i eksterna lingvistika = pristup jeziku;
(4) sinkronija i dijakronija = perspektiva pristupa;
(5) sintagmatski i asocijativni = odnosi u jeziku.
 
(1) Jezik i govor. Jezièna djelatnost (fr. langage) ljudska je sposobnost komuniciranja glasovnim znakovima; to je sposobnost koju ljudi imaju od prirode. Jezièna je  djelatnost raznorodna; ona pripada razlièitim podruèjima: fizièkom, fiziološkom i psihièkom; jezièna djelatnost ukljuèuje i društvena i individualna obilježja. Jeziènu djelatnost Saussure opisuje u dihotomiji jezik - govor. Jezik (fr. langue) je sustav znakova u nekoj jeziènoj zajednici; jezik je društveni proizvod, konvencionalan je i mora se uèiti. Govor (fr. parole) je individualna uporaba jezika u komunikaciji; individualna uporaba znaèi izbor iz jeziènih moguænosti i fizièko ostvarenje tih moguænosti, koje može biti akustièko (glasovi) ili grafièko (slova). Za Saussurea su jezik i govor dva lica iste stvarnosti: oni se meðusobno pretpostavljaju: jezik bez govora ne bi mogao postojati jer bi tako bio lišen svoje fizièke stvarnosti, koja od jeziènog znaka èini i komunikacijski znak; sâm govor bez jezika po Saussureovom shvaæanju bio bi nerazumljiv.
 
(2) Oznaèeno i oznaèitelj. Dihotomija oznaèeno i oznaèitelj èini jezièni znak. Jezièni znak ne povezuje stvar i ime stvari, veæ pojam i akustièku sliku, tj. predodžbu o stvari i predodžbu o glasovnom ostvarenju imena; jezièni je znak mentalne, a ne materijalne prirode. Umjesto pojma i akustièke slike Saussure koristi termine oznaèeno i oznaèitelj. Veza izmeðu oznaèenog i oznaèitelja u odreðenom je jeziku uzajamna i automatska: uz neko oznaèeno automatski se vezuje i njegov oznaèitelj, upravo kao što se  odgovarajuæi oznaèitelj automatski vezuje uz neko oznaèeno. Veza izmeðu oznaèenog i oznaèitelja je arbitrarna: u našoj svijesti sadržaj znaka (oznaèeno) nema nikakve prirodne, nužne veze sa glasovima (oznaèiteljem) koji ga prenose. Upravo kao što govor materijalizacijom mentalnog jeziènog znaka omoguæava komunikaciju tako je i arbitrarnost bitna za normalno odvijanje komunikacije jer osigurava neovisnost jeziènog znaka o predmetu komunikacije.
 
(3) Interna i eksterna lingvistika. Jezik se može prouèavati s razlièitih stajališta, tj. u njegovu odnosu prema drugim podruèjima ljudske djelatnosti kao što su npr. etnologija, sociologija, filozofija, psihologija, povijest, ili politika. Takvo prouèavanje jezika Saussure naziva eksternom lingvistikom. Upravo zbog eksternog pristupa jeziku Saussure smatra da u ranijim razdobljima i nije bilo prave znanosti o jeziku. A prava je znanost o jeziku za Saussurea interna lingvistika, jer ona prouèava jezik kao zaseban sustav znakova; a to znaèi da prouèava jeziène znakove i zakonitosti po kojima se ti znakovi ponašaju i po kojima tvore sustav.
 
(4) Sinkronija i dijakronija. U jeziku se može prouèavati njegovo stanje u danom trenutku ili njegov povijesni razvoj. Sinkronijska lingvistika prouèava jeziène znakove i njihove meðusobne odnose u odreðenom trenutku, a dijakronijska lingvistika prouèava razvoj jeziènih znakova i njihovih meðusobnih odnosa kroz povijest jezika. Iako je dijakronijski pristup prouèavanju jezika smatrao posve legitimnim, Saussure je prvenstvo davao sinkronijskoj lingvistici, izmeðu ostalog vjerojatno i zato jer ona bolje od dijakronijske lingvistike otkriva sustavnost u jeziènom ustroju.
 
(5) Sintagmatski i asocijativni odnosi. Svaki jezièni element, svaki jezièni znak dvojako se odnose prema svim drugim jeziènim znakovima. Postoje najprije odnosi koji proizlaze iz linearnosti jeziènog znaka: jezièni se znakovi nižu jedan za drugim tvoreæi tako veæe cjeline: sintagme; svaki dio sintagme dobiva svoju vrijednost u odnosu na druge dijelove sintagme: iz-raditi, na brdu, veseo èovjek, ružno je vrijeme, ne znam o èemu govori. S druge strane, svaka se rijeè, svaki element teksta povezuje u svjesti s mnogobrojnim drugim rijeèima, elementima s kojima bi mogao imati nešto zajednièko; to su asocijativni odnosi. Saussure kaže da svaka rijeè tvori centar konstelacije, toèku prema kojoj konvergiraju druge rijeèi, èiji je broj neodreðen. Dajuæi primjer ishodišne rijeèi enseignement (poduèavanje) Saussure spominje veze prema raznim zajednièkim elementima: a) prema korijenu rijeèi: enseigner, enseignons (poduèavati, poduèavajmo); b) prema sufiksu: armement, changement (naoružavanje, mijenjanje); c) prema analogiji oznaèenih: apprentissage, éducation (uèenje, odgoj); d) prema jednostavnoj povezanosti akustièkih slika: justement, clément (u prijevodu: upravo, milostiv; ali adekvatan bi prijevod trebao biti: granje, sanje; naime, u ovim rijeèima, doèetak -anje ne oznaèava glagolsku imenicu kao u naoružavanje ili mijenjanje; rijeè je samo o sluèajno jednakom slijedu glasova). Da bi ova konstelacija bila potpuna u nju bi se trebali osim sinonima (koje Saussure naziva vezama prema analogiji oznaèenih) ukljuèiti i antonimi, rijeèi suprotnih znaèenja, ali i sve druge rijeèi koje bi u nekoj sintagmi mogle stajati umjesto rijeèi koja je središte neke konstelacije. U reèenici Petar je dobar uèenik svaki od dijelova moguæe je zamijeniti brojnim drugim rijeèima: umjesto Petar moguæe je upotrijebiti bilo koje osobno ime ili osobnu zamjenicu; kopula je može se zamijeniti npr. s nije, bio je bit æe; a što se tièe pridjeva dobar i imenice uèenik alternacije su gotovo neogranièene. A ako se prihvate i alternacije roda, broja i padeža, moguæe je zakljuèiti da je jedna (svaka) reèenica središte konstelacije èitavog jezika.
 
Sintagmatske odnose Saussure naziva odnosima u prisutnosti - in praesentia: oni su tu pred nama, izgovoreni ili napisani; asocijativni su odnosi oni u odsutnosti - in absentia; oni se stvaraju u našoj svijesti, a nije moguæe unaprijed utvrditi ni njihov slijed, ni broj, ni eventualnu hijerarhiju.
 
Uz ovih pet osnovnih Sassureovih dihotomija ponekad se spominju i druge.
 
(6) Smisao i vrijednosti. Smisao nekog jeziènog znaka proizlazi iz odnosa oznaèenog i oznaèitelja. Meðutim, uz svaki se jezièni znak vezuje i njegova vrijednost, koja nastaje na temelju njegova odnosa prema drugim znakovima; vrijednost jeziènog znaka proizlazi iz jeziènog sustava. Tako npr. francuska rijeè mouton (ovca) može imati isto znaèenje kao i engleska rijeè sheep (ovca), ali te rijeèi nemaju istu vrijednost, jer se engleska rijeè odnosi samo na životinju, ali ne i na meso te životinje; francuska rijeè pokriva oba znaèenja, a u engleskom se za meso (ovèetinu) koristi termin mutton. Isti je sluèaj i s drugim domaæim životinjama: u francuskom npr. porc oznaèava i svinju i svinjetinu, boeuf je govedo i govedina, a veau je tele i teletina; u engleskom rijeèi proizašle iz francuskih oznaèavaju meso kao prehrambeni proizvod: porc je svinjetina, beef je govedina, a veal teletina; za imena životinja koriste se drugi termini: pig za svinju, ox za govedo, a calf za tele. Francuska rijeè merci znaèi milost i hvala. Dovoljno je otvoriti bilo koji rjeènik da postanemo svjesni vrijednosti rijeèi: gotovo da nijedna rijeè nekog jezika po svojoj vrijednosti ne odgovara u cijelosti nekoj drugoj rijeèi nekog drugog jezika
 
(7) Supstancija i forma. Odnos supstancije i forme sadržan je u odnosu govora i jezika, ali takoðer i u odnosu smisla i vrijednosti. Svaki jezièni znak ima svoja pozitivna svojstva, koja tvore njegovo znaèenje, a Saussure ih naziva supstancijom; meðutim, svaki jezièni znak ima i svoja razlikovna (negativna) obilježja po kojima se razlikuje od drugih znakova: to je njegova funkcija u jeziku i Saussure je naziva formom. Jezik je za Saussurea prvenstveno forma, dakle skup odnosa meðu jeziènim znakovima koji ga èine. I upravo iz èinjenice da je jezik prvenstveno forma proizlazi i da je jezik sustav, dakle ne jednostavan zbroj elemenata koji ga èine, veæ ureðena cjelina koja ukljuèuje i zakonitosti koje odreðuju odnose meðu jeziènim znakovima.
 
(8) Razlike. Za Saussure sve se u jeziku temelji na razlikama. U jeziku nisu važni glasovi i pojmovi, veæ glasovne i pojmovne razlike: glasovne razlike (fr. différences phoniques) omoguæavaju da se jedna rijeè razlikuje od druge; vrijednosti, koje proizlaze iz odnosa meðu jeziènim znakovima omoguæavaju da se pojmovi razlikuju jedni od drugih. Razlike u glasovima kombiniraju se s razlikama u pojmovima i tako se stvara sustav vrijednosti. Jezièni je oznaèitelj nematerijalan: njega ne tvori glasovna supstanca, veæ ga tvore razlike koje njegovu akustièku sliku razlikuju od svih drugih akustièkih slika.
 
 
JEZIÈNA DJELATNOST: JEZIK I GOVOR
 
Temeljna je Saussureova dihotomija odnos jezika i govora. Ferdinand de Saussure uveo je u suvremenu lingvistiku pojam govora. U opæem jeziènom fenomenu, jeziènoj djelatnosti, Saussure vidi dvije komponente, dva lica: jezik i govor. Saussure je bio svjestan da upotrebljava termine koji imaju veæ neko, više ili manje precizno odreðeno, znaèenje i uporabu, te je u samom poèetku svog "Teèaja opæe lingvistike" definirao sadržaj ovih pojmova. Jezièna se djelatnost rasprostire na više podruèja, a ta su: fizièko, fiziološko i psihièko; nadalje, jezièna djelatnost pripada i pojedinaènom i društvenom podruèju. Odnos izmeðu jezika i govora odnos je društvenog i pojedinaènog u ljudskom komuniciranju.
 
Jezik je društveni fenomen: on postoji kao dogovor meðu èlanovima jedne zajednice; jezik je izvan pojedinca, koji ga sâm mora uèiti i ne može ga po svojoj volji mijenjati. Jezik je sustav znakova; jezièni znak tvori veza izmeðu pojma i akustièke slike; u jeziènom su znaku oba dijela psihièke, nematerijalne prirode.
 
Govor je, prema Saussureu, svaka konkretna i pojedinaèna uporaba jezika; govor je individualni akt volje i inteligencije, a oèituje se u (1) individualnim kombinacijama kojima govornik koristi jeziène moguænosti da bi izrazio svoje misli, i u (2) psiho-fiziološkim mehanizmima kojima govornik eksteriorizira ove kombinacije. Govor je, dakle, izbor iz jezika i fizièko ostvarenje tog izbora.
 
Jezik i govor meðusobno su povezani: postojanje jednog pretpostavlja postojanje drugog. Govor je, smatra Saussure, subordiniran jeziku: jezik je poput simfonije èija stvarnost ne ovisi o naèinu izvoðenja; eventualne greške izvoðaèa ne mogu kompromitirati tu stvarnost. Ipak, potrebno je reæi da ta stvarnost, stvarnost jezika, postaje doista stvarnost tek u izvedbi, ma kako loša ili dobra ona bila. Povijesno govor uvijek prethodi jeziku; slušanjem govora drugih uèimo jezik; jezik postoji i razvija se iskljuèivo u pojedinaènim uporabama, u govoru. Jezik je nužan da bi govor bio razumljiv, a govor je nužan da se jezik uspostavi.
 
Da bi jasno odredio termine jezika i govora Saussure opisuje govorni krug. I upravo se opisom govornog kruga Saussure predstavlja kao preteèa suvremenih teorija komunikacije. Naime, on ne govori o obavijesti koja jednosmjerno teèe od pošiljatelja do primatelja poruke, veæ o govornom krugu, u kojemu se uloge pošiljatelja i primatelja neprestano izmjenjuju; a to dalje podrazumijeva i informaciju u povratu (povratnu spregu ili feed-back) iako je Saussure izrijekom ne spominje. Saussureov govorni krug predstavlja suvremeno shvaæanje komunikacije kao dijaloga. Prema Saussureovom opisu govornog kruga svaka komunikacija poèinje u mozgu jednog od sugovornika kada se psihièkim procesom pojam vezuje uz odgovarajuæu akustièku sliku; zatim slijedi fiziološki proces fonacije i artikulacije akustièke slike; fonacija i artikulacija stvaraju zvuène valove, koji su fizièki proces; zvuèni se valovi kreæu od usta jednog do uha drugog sugovornika, a zatim se procesi nastavljaju obrnutim redom: fiziološkim se procesom akustièka slika prima i prenosi u mozak te se ondje psihièkim procesom vezuje uz odgovarajuæi pojam. Tada se uloge izmjenjuju: slušatelj postaje govornik, koji taj pojam može ponoviti, ili na njega odgovoriti.
 
Saussure govorni krug dijeli na vanjski i unutarnji dio, psihièki i nepsihièki te aktivni i pasivni dio. Vanjski su dio zvuèni valovi, a svi su drugi dijelovi unutarnji. Psihièki dio povezuje pojam i akustièku sliku, dok su fonacija,  artikulacija i slušanje nepsihièki dijelovi. Aktivni dio govornog kruga obuhvaæa procese od vezivanja pojma i akustièke slike preko fonacije, artikulacije i zvuènih valova, sve do uha sugovornika; pasivni je dio fiziološki proces slušanja i psihièki proces vezivanja akustièke slike uz pojam. Aktivni je dio emitivni, a pasivni receptivni dio govornog kruga.
 
U definiciji jezika Saussure iskljuèuje fizièki dio govornog kruga, ali isto tako i psihièki i fiziološki proces izvedbe poruke. Izvedba je uvijek pojedinaèna i Saussure je naziva govorom. I tako preostaje primanje poruke kao bitna odrednica jezika, jer tek se funkcioniranjem percepcije stvaraju mentalni otisci koji su jednaki kod svih govornika. U percepciji se javljaju i sposobnosti asocijacije i koordinacije, koje od izoliranih znakova tvore sustav - jezik. To je skup jeziènih znakova i zakonitosti koje upravljaju tim znakovima (gramatika); oni virtualno postoje u mozgu pojedinaca koji se služe nekim jezikom; jezik postoji samo u masi. Jezik nije funkcija govornika, veæ proizvod što ga niz pojedinaca pasivno preuzima. Ovako definirajuæi jezik i odvajajuæi ga od govora Saussure odvaja (1) društveno od pojedinaènog i (2) bitno od sporednog i sluèajnog.
 
Govor se opæenito može promatrati na sedam razlièitih razina: (1) inervacija, (2) fonacija (3) artikulacija), (4) akustièki aspekt, (5) slušanje/sluh, (6) percepcija govora, te (7) ili (0) jezik. Prvih se šest razina odnosi na govor kao fizièku realizaciju, materijalizaciju slijeda glasova koji èine akustièku sliku; sedmi ili nulti aspekt ukljuèuje jezik, odnosno pojedinaèni izbor meðu moguænostima koje nudi jezièni sustav.
 
U nešto drukèijem pristupu odnosima izmeðu jezika i govora razlikuje se: (1) jezik-kôd, kao sustav znakova i zakonitosti po kojima se odreðuju odnosi meðu tim znakovima; (2) jezik-tekst, kao pojedinaèni izbor, pojedinaèna poruka sastavljenu prema zakonitostima jezika-kôda; (3) govor kao materijalizacija jezika-teksta.
 
Ovako shvaæen govor bitno sužava Saussureovu definiciju govora na samo fizièko ostvarenje svakog pojedinaènog izbora iz jezika. Meðutim, ovakva definicija govora i širi njegovo znaèenje: (1) govor nije samo fizièko ostvarenje nekog jeziènog sadržaja, veæ ima i svoje vlastite sadržaje; (2) u govor ne ulaze samo elementi njegovog fizièkog ostvarenja (intenzitet, intonacija, tempo, pauze), veæ i drugi elementi koji ga prate (mimika, geste, i drugi neverbalni znakovi).
 
Govor se može definirati i kao veza dvaju komunikacijskih lanaca: teksta i glasa, poruke i fizièkog ostvarenja te poruke. To je izvorna Saussureova definicija govora. Ove dvije komponente govora mogu biti uravnotežene ili jedna od njih može biti dominantna. I tu se postavlja pitanje: može li postojati govor bez teksta, ili bez glasa? Bez glasa nema govora. Ali bez teksta govor postoji u krajnjem obliku ljudskog krika, kada više nema nikakvog jeziènog oblika ili kada on uopæe nije važan.

LINGVISTIKA JEZIKA I LINGVISTIKA GOVORA
 
Bitnu znaèajku jezika - sustavnost - Saussure prikazuje sljedeæom formulom:
 
1 + 1 + 1 + 1... = I (zajednièki model)
 
Ako desetak govornika izgovori istu rijeè ili reèenicu jezièni æe materijal u svih govornika biti jednak, bez obzira na razlièite govorne izvedbe: npr. boju glasa, intenzitet ili tempo govorenja; u desetak pojedinaènih govornih izvedbi postojat æe nešto zajednièko: to je jezièni dio ovih izvedbi. Niz pojedinaènih govornih pojavnosti moguæe je svesti na zajednièki, jezièni model. U govoru, naprotiv, prema Saussureu, nema nièeg opæeg; sve što je opæe, društveno, zajednièko, pripada jeziku; u govoru postoji tek zbroj pojedinaènih govornih pojavnosti, koje Saussure prikazuje formulom:
 
1 + 1' + 1'' + 1'''...
 
Buduæi da jezik predstavlja zajednièki model, dakle odreðeni sustav, on je prikladan za jezièna istraživanja, i Saussure pravom lingvistikom smatra tek lingvistiku jezika. Sustavnost jezika možemo shvatiti kao niz zakonitosti koje nam omoguæavaju svoðenje pojedinaènih pojavnosti na zajednièke modele, tj. prepoznavanje razlièitih pojedinaènih pojavnosti kao jednakih. Lingvistika govora za njega je takoðer moguæa, ali tek kao opis niza pojedinaènih sluèajeva koji ne tvore nikakav sustav.
 
Sustavnost govora treba tražiti u novijem pristupu, tj. u orijentaciji na percepciju govora.  (1) Artikulacijska fonetika opisuje nervne i mišiæne aktivnosti koje prethode proizvodnji glasa; (2) akustièka fonetika opisuje proizvod fonacije i artikulacije; (3) psihoakustièka fonetika opisuje percepciju. Akustièka fonetika usmjerena je na opis emisije, upravo kao što je Saussureova koncepcija lingvistike jezika usmjerena na opis jezika kao sustava znakova, dakle opisa jeziènih znakova i zakonitosti koje njima upravljaju i odreðuju njihove meðusobne odnose. Opis jezika ne znaèi isto što i opis funkcioniranja jezika. Upravo kao što psihoakustièka fonetika prouèava percepciju govora, tako i psiho-lingvistika prouèava jezik u funkcioniranju, a to znaèi da je usmjerena ka percepciji jezika. Èim dolazimo do prouèavanja percepcije u to se nužno ukljuèuje prouèavanje govora, jer bez govornog ostvarenja nema ni jezika, pa tako nema ni moguænosti prouèavanja percepcije. I izgleda upravo da prouèavanje percepcije govora otkriva zakonitosti koje vladaju u govoru i koje èine moguæom lingvistiku govora. Jer termin lingvistika govora zapravo možemo protumaèiti kao znanost o govoru, o zakonitostima govora, o govoru kao sustavu znakova, a ne o govoru tek kao opisu pojedinaènih govornih manifestacija.
 
A put prema traženju sustavnosti govora pokazao je veæ sam Saussure. Govoreæi o sustavnosti jezika Saussure kaže da se tek u percepciji javljaju sposobnosti asocijacije i koordinacije, koje od izoliranih elemenata tvore sustav. Treba samo poæi Saussureovim tragom, pa se ispitivanjem percepcije govora mogu otkriti zakonitosti i sustavnosti govora; a lingvistika govora trebala bi znaèiti upravo to: govor je sustav, a ne tek zbroj pojedinaènih govornih manifestacija.
 
Upravo dijeljenjem lingvistike na onu "pravu" - lingvistiku jezika, i onu "drugu" - lingvistiku govora, Saussure je otvorio jedno nadasve znaèajno podruèje - suvremenu fonetiku. Fonetika je postojala i prije Saussurea, ali tek kao dio lingvistike (ili gramatike) koji prouèava glasove jezika: Saussure joj je dao posve nove dimenzije: fonetika je znanost o govoru. Saussureov termin lingvistika govora zaèetak je suvremene znanosti o govoru - fonetike.
 
Veæ se Saussureovi uèenici i nasljednici bave prvenstveno govorom. Charles Bally, npr. pod terminom stilistike uvodi u lingvistiku znanost o govoru. Bally definira stilistiku kao znanost koja se bavi afektivnim sadržajem u iskazu. Govorom izražavamo misli, odnosno kako kaže Bally, eksterioriziramo intelektualni dio svog misaonog biæa. Meðutim, na samom poèetku svoje "Stilistike" Bally kaže da izraz misli nije ni prva ni najvažnija svrha govora. Misaoni je izraz ulaz u opæe, društveno podruèje. Meðutim, naša je liènost toliko jaka da je èitava borba za oslobaðanje našeg izraza od našeg "ja" gotovo potpuno bezuspješna. I upravo zato Bally zakljuèuje da se govorom prvenstveno izražavaju osjeæaji. Bally ne upotrebljava termin govor (parole), veæ jezièna djelatnost (langage), što prema Saussureovoj definiciji ukljuèuje i jezik (langue) i govor (parole); meðutim, upravo zato što je Bally svoja istraživanja usmjerio na govor možemo langage (jezièna djelatnost) kod njega prevesti s govor. Bally je vjerojatno prvi lingvist koji je prouèavao živi govorni jezik: on govori o intonaciji gotovo èetrdeset godina prije negoli je magnetofon usavršen i prihvaæen kao sredstvo fiksiranja i prouèavanja govora, a da uopæe ne spominjemo druge elektronske strojeve koji danas omoguæavaju snimanje, analiziranje, sintetiziranje govora. Bally definira intonaciju kao cjelokupno zvukovno, govorno ostvarenje izraza; intonacija je nužni element ljudskog izraza, ona je stalni komentar misli. Iz Ballyeve stilistike izvire i nešto drukèija definicija govora: govor je ljudska uporaba jezika; toliko ljudska da u govoru uvijek pronalazimo èovjeka. U govoru, ne u jeziku!
 
 
Literatura:
 
Bally, Charles. Traité de stylistique française, I, II. Geneve, Paris, Georg, Klincksieck, 1951.
 
Kovaèec, August. Ferdinad de Saussure i strukturalizam. U: Uvod u lingvistiku. Priredila Zrinjka Glovacki-Bernardi; Zagreb, Školska knjiga, 2001., str. 75-153.
 
Martinet, André. Osnove opæe lingvistike. BibliotekaTeka, Zagreb, Grafièki zavod Hrvatske, 1982.
 
Saussure, Ferdinand de. Teèaj opæe lingvistike. Zagreb, ArTresor Naklada, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2000.
 
Simeon, Rikard. Enciklopedijski rjeènik lingvistièkih naziva, I, II. Zagreb, Matica hrvatska, 1969.

Škiljan, Dubravko. Pogled u lingvistiku. Zagreb, Školska
knjiga, 1980.

JEZIÈNI ZNAK I GOVORNI ZNAK
 
 
1. Jezièni znak
 
Saussure je definirao jezièni znak kao vezu izmeðu pojma i akustièke slike, tj. oznaèenog i oznaèitelja. Iz niza pojedinaènih predmeta u svojoj svijesti stvaramo pojam; uz pojam se vezuje odgovarajuæi, dogovoreni slijed glasova. Ako se akustièka slika (oznaèitelj) fizièki ostvari, dobiva se fonièka forma. Shematski se to može prikazati ovako:
 
 
PREDMET --> POJAM <--> AKUSTIÈKA SLIKA -->  FONIÈKA FORMA
              OZNAÈENO <---> OZNAÈITELJ
              jezièni znak po Saussureu
   
 
Saussure kaže da je jezièni znak mentalni otisak u svijesti svakog govornika; jezièni znak ne vezuje stvar i ime, veæ pojam i akustièku sliku. Za Saussurea su problemi konceptualizacije, fonacije i slušanja ekstralingvistièki; jedino što zanima lingvista jest jezièni znak, a to su odnosi oznaèenog i oznaèitelja (pojma i akustièke slike), te odnosi meðu pojedinim jeziènim znakovima. I pojam i akustièka slika nastaju apstrahiranjem materijalnih osobina pojedinih predmeta ili govornih ostvarenja; i to omoguæava jeziènom znaku da bude opæi, zajednièki jednoj jeziènoj skupini.
 
Mentalnosti jeziènog znaka suprotstavlja se materijalnost predmeta i fonièke forme: upravo kao što je predmet pojedinaèan i materijalne prirode tako je i fonièka forma pojedinaèna i materijalna: ona je fizièko ostvarenje slijeda glasova koji tvore akustièku sliku. Fizikalna se i funkcionalna svojstva glasova ne podudaraju. U jeziènom znaku glasovi su nematerijalni i funkcionalni: oni razlikuju jedan jezièni znak od drugog: oni su fonemi. Saussureova misao o mentalnosti jeziènog znaka nastavlja se na misao Baudouina de Courtenaya da je fonem ono  što govornik misli da izgovara, a slušatelj misli da èuje.
 
Saussure je postavio dva principa jeziènog znaka: jezièni je znak (1) arbitraran i (2) linearan.
 
(1) Arbitrarnost.
 
Jezièni je znak arbitraran jer mu je iskljuèiva funkcija da prenese neki sadržaj, a taj sadržaj nema nikakve prirodne, nužne veze sa supstancijom koja ga prenosi. Supstancija (glasovi) posve je slobodna, arbitrarna, i tek je naša konvencija vezuje uz pojedine sadržaje. Arbitrarnost ne znaèi opæu proizvoljnost u korištenju ili mijenjanju jeziènih znakova i jezika u cjelini; arbitrarnost jeziènog znaka jednostavo znaèi da nema jasna opravdanja za povezivanje nekog sadržaja (oznaèenog) s odreðenim slijedom glasova (oznaèiteljem).  Saussure govori tek o dva sluèaja kada jezièni znak izmièe principu arbitrarnosti: to su onomatopeje i uzvici. Ipak, Saussure upozorava da onomatopeje, osim što ih je malo, i nisu organski elementi nekog jeziènog sustava. Tu vjerojatno misli na tzv. onomatopeje interjekcije, dakle pokušaje izravnog imitiranja nekog zvuka koji nemaju svog jeziènog oblika. Onomatopejski izrazi zapravo pokazuju sukob individualnog i kolektivnog, pojedinaènog i jeziènog. I same onomatopeje interjekcije ne ulaze u jezik u svom prirodnom obliku, veæ se moraju prilagoditi glasovnom sustavu tog jezika. Oèito je da se pijevci jednako glasaju u Engleskoj, Francuskoj ili Hrvatskoj, ali kada se taj zvuk treba pretoèiti u glasove odgovarajuæih jezika onda se u engleskom to ostvaruje kao cock-a-doodle-doo (kokedu:dle'du:), u francuskom kao cocorico (kokori'ko), a u hrvatskom kao kukuriku. Vjerna imitacija prirodnog zvuka nije moguæa zbog ogranièenog broja i razlièitosti glasova svakog pojedinog jezika. Kada onomatopejski izraz dublje ulazi u jezik, on se još više udaljava od svog prirodnog zvuka: infinitiv glagola kukurikati ili glagolska imenica kukurikanje uz dio onomatopejskog porijekla imaju i dio gramatema (-ati, -anje), koji smanjuju njihovu onomatopeiènost - motiviranost; prezent kukurièe pokazuje još jaèe djelovanje jeziènog sustava, a to je djelovanje u pravcu arbitrarnosti, jer se zbog zakonitosti glasovnih pomjena (jotacija) mijenjaju èak i karakteristièni glasovi onomatopejskog izraza.
 
Za uzvike Saussure kaže da su bliski onomatopejama jer se obièno misli da su to izrazi koje diktira priroda te bi kao prirodni izrazi mogli biti suprotni principu arbitrarnosti jeziènog znaka. Meðutim, on uzvike analizira iskljuèivo na razini glasova (oznaèitelja): usporeðujuæi francusko aie (jao) s njemaèkim au zakljuèio je da je taj primjer (razlièitih glasova u razlièitim jezicima za izražavanje istog sadržaja) dovoljan da bi se negiralo postojanje nužne, prirodne, motivirane veze izmeðu oznaèitelja i oznaèenog kod uzvika.  U prilog misli o arbitrarnosti uzvika Saussure spominje i to da su mnogi uzvici nastali od rijeèi s odreðenim znaèenjem, te kao primjer navodi francuske uzvike: diable! (vrag) i mordieu = mort Dieu (smrt Bog); oba ova uzvika možemo prevesti s do vraga, ili sto mu gromova; iako se i u hrvatskom prijevodu javlja vrag, oèito je da su uzvici emotivni izrazi koji doista više nemaju nikakve veze s rijeèima koje ih tvore. Razumljivo je da Saussure nigdje ne spominje govorna ostvarenja uzvika, jer pojedinaèna govorna ostvarenja ne spadaju u jezik; ipak, možemo za sada pretpostaviti da su ova govorna ostvarenja jednaka u razlièitim jezicima ako izražavaju jednake emotivne sadržaje.
 
(2) Motiviranost
 
Sam Saussure govori da ne postoji jezik u kome ništa ne bi bilo motivirano. On govori o apsolutnoj i relativnoj arbitrarnosti. Tako su npr. u francuskom rijeèi neuf (devet) ili dix (deset) apsolutno arbitrarni znakovi; ali rijeè dix-neuf (devetnaest) nije arbitrarna u tolikoj mjeri jer se poziva na rijeèi od kojih je sastavljena. Isto je tako rijeè poirier (stablo kruške) relativno motivirana rijeè jer se s jedne strane vezuje uz poire (plod kruške), a s druge strane sufiksom -ier uz cerisier (stablo trešnje), pommier (stablo jabuke).
 
Apsolutna je motiviranost prirodna veza izmeðu oznaèitelja i oznaèenog kao npr. u onomatopejskim izrazima. Takvu motiviranost neki autori nazivaju i vanjskom, jer je izvor motiviranosti izvan jeziènog sustava. Pierre Guiraud govori o dva sluèaja vanjske ili apsolutne motiviranosti: ona može biti (1) fonetska ili (2) metasemièka. Fonetska motiviranost može biti (1) direktna, (2) fonokinetièka i (3) fonometaforièka. U direktnoj fonetskoj motiviranosti dolazi do analogije izmeðu fonièke forme i pojma; to su onomatopejski izrazi, u kojima se glasovnim sastavom oponaša neki prirodni zvuk: vau vau, kre kre, kokodakati, blejati, pljus, tras. Fonokinetièka je motiviranost takva u kojoj govorni organi izvode imenovani pokret: primjerice eksplozivni konsonanti i kratki vokali opisuju brze i kratke pokrete: knock (engl.), kucati; ili npr. likvid l, koji se nalazi u brojnim rijeèima koje govore o blagom, zaobljenom kretanju: engl.: flow, flag, slide slip, gilde; fr.: fleuve; hrv. kliziti. U fonokinetièku motiviranost ulaze i onomatopeje o kojima govori Boraniæ, koje su ne samo imitacije glasa, nego i imitacije glasom: a to su: ljuljati se, gegati se, teturati, lelujati. Dvosložna osnova jasno govori o onomatopejskom podrijetlu rijeèi, a vokalska alternacija (lju-lja; ge-ga; te-tu; le-lu) o pokretu. U fonometaforièkoj motiviranosti glasovni se sastav vezuje uz oblike, boje ili osjeæaje. Glasovi malog artikulacijskog otvora i malog prednjeg rezonatora vezuju se uz nešto malo; tako u brojnim jezicima rijeèi koje znaèe nešto malo sadrže vokal i: engl. little, fran. petit, tal. piccolo,  lat. minor,  grè. mikro, hrv. sitan. Rijeèi mogu biti motivirane i sinestetski, dakle kada podražaj na jedno osjetilo djeluje i na druga osjetila; tako se auditivno niski glasovi primaju kao tamni, pa može doæi do sklada izmeðu glasovnog sastava i smisla u rijeèima kao: hrv. tmuran, fran. ombre (sjena). Tamni glasovi šire svoje znaèenje i na neugodne stvari: turoban, tužan. Metasemièka motiviranost djeluje u sluèajevima promjene znaèenja, kada se iz primarnog oznaèitelja stvara sekundarni oznaèitelj, koji s primarnim oznaèenim stoji u nekakvoj vezi: npr. sliènost po obliku ili funkciji; tako se uz list na stablu metasemièki motivirano vezuju list papira, riba list, ili list na nozi; noge namještaja (stola, stolice, ormara) motivirano su vezane uz noge èovjeka ili životinje.
 
Unutrašnja ili relativna motiviranost može biti morfološka (po obliku) ili paronimièka (po sliènom imenu). Morfološka motiviranost pokazuje motivirane veze izmeðu korijenskih morfema ili izmeðu gramatema. Jednak korijenski morfem, npr. pjev, pokazuje da su rijeèi koje ga sadrže meðusobno nužno, motivirano povezane; niz pjevati, pjevaè, pjevušiti, pjevanje, pjev pokazuje da jednak glasovni sastav znaèi i jednak sadržaj; rijeè je o relativnoj motiviranosti jer je potrebno poznavanje jezika da bismo znali o kojem je sadržaju rijeè, ali i bez poznavanja jezika možemo zakljuèiti da navedeni niz govori i o jednakim sadržajima. Na motivirane odnose upuæuje i niz jednakih gramatema: niz pjevanje, vikanje, skakanje, udaranje, padanje, dizanje pokazuje na unutarnje motivirane odnose; gramatièki je sadržaj navedenih rijeèi jednak - glagolska imenica; da bismo taj sadržaj u cijelosti otkrili, potrebno je poznavanje jezika, ali nije potrebno poznavanje jezika da bismo zakljuèili da jednak glasovni sastav (-anje) govori o jednakim sadržajima.
 
Paronimièka motiviranost govori o sluèajnim glasovnim vezama meðu rijeèima: slièni oznaèitelji dovode u vezu i svoje oznaèene: veza gluh - glup, tj. poistovjeæivanje ovih rijeèi poèiva iskljuèivo na njihovim sliènim glasovnim sastavima.
 
Paronimièkoj motiviranosti bliska je puèka etimologija, tj. krivo dovoðenje u vezu pojedinih rijeèi sliènog glasovnog sastava. Tako se u težnji da se za našeg govornika posve nemotivirana rijeè ventilator razjasni, motivira njezin poèetni dio vent- (vjetar) krivo dovodi u vezu s rijeèju vrt(jeti) i tako se dobiva oblik vrtilator. Isto tako u želji za motiviranje, objašnjavanjem rijeèi vazelin postaje mazelin, a poliklinika postaje poluklinika; u nekadašnjoj vojsci postojao je vodnik stažist, ali kako je staž za mnoge bila posve nemotivirana rijeè, vodnik stažist postao je vodnik stražist.
 
Puèka etimologija pokazuje individualnu tendenciju govornika prema motiviranosti jeziènog znaka. Jezièni sustav djeluje u suprotnom pravcu, prema arbitrarnosti jeziènog znaka; a to se najbolje pokazuje postupnim demotiviranjem onomatopeja interjekcija njihovim ulaskom u jezièni sustav.
 
(3) Linearnost
 
Drugi je princip jeziènog znaka linearnost. Jezièni se znak odvija u jednoj dimenziji, u vremenu. Jedan jezièni znak slijedi drugi, a u jeziènom znaku jedan glas slijedi drugi. Linearnost jeziènog znaka Saussure objašnjava njegovom slušnom prirodom: za njega oznaèitelj ima samo vremensku dimenziju. Vizualni znakovi, naprotiv, mogu odaslati nekoliko poruka u istom vremenu: kao primjer nelinearnog znaka Saussure navodi signalizaciju zastavicama u pomorstvu, gdje se može u istom vremenu poslati nekoliko poruka; isto vrijedi primjerice i za prometne znakove. Osobina linearnosti jasno se iskazuje u pismu kada se vremenski slijed pretvara u crtu pisanih znakova.
 
U objašnjavanju linearnosti Saussure malo nezgodno koristi termin prostornosti kad kaže da oznaèitelj: a) predstavlja protezanje u prostoru, i b) ta je njegova prostornost mjerljiva samo u jednoj dimenziji: on je crta ili linija. Kako prostor predstavlja više dimenzija èudna je tvrdnja da je prostornost jeziènog znaka mjerljiva samo u jednoj dimenziji.
 
(4) Artikuliranost
 
Iz linearnosti jeziènog znaka logièno proizlazi i njegova artikuliranost: jezièni se znak može rastaviti, artikulirati, na manje sastavne dijelove - glasove, i drukèijom organizacijom tih dijelova mogu se stvarati drukèiji jezièni znakovi; npr. rijeè vatra može se rašèlaniti, artikulirati na sastavne dijelove, glasove: a, a, v, t, r; a od ovih se glasova mogu tvoriti drugi jezièni znakovi, npr. trava ili vrata.
 
André Martinet govori o dvostrukoj artikulaciji jezika. Prvu artikulaciju èine jeziène jedinice koje imaju svoj glasovni oblik (oznaèitelja) i znaèenje (oznaèeno). Kako jedinice prve artikulacije nisu nužno i rijeèi, Martinet ih zove monemima: tako se npr. rijeè pjevanje može rašèlaniti na dva monema: korijenski monem pjev- i gramatem -anje; svaki od ova dva monema ima svoj glasovni oblik i svoje znaèenje. U drugoj se artikulaciji svaki monem rašèlanjuje na foneme: to su jeziène jedinice koje imaju glasovni oblik, ali nemaju znaèenja. Fonemi tek omoguæuju da se monemi meðusobno razlikuju: fonemi m, v, l, p, nemaju znaèenje, ali omoguæavaju da se razlikuju monemi muk, vuk, luk, puk.
 
 
 
2. Govorni znak
 
Jezièni znakovi u svom èistom obliku "mentalnog otiska" nisu i komunikacijski znakovi: da bi prenijeli neki sadržaj, njima je potrebno tijelo, fizièka supstanca, materijalizacija. Jer ne komuniciramo telepatski, veæ govorom - fizièki ostvarenim govorom.
 
Prenošenje misli ili osjeæaja znaèi obavještavanje drugoga o našim mislima i osjeæajima; da bismo to postigli, moramo oblikovati perceptibilni znak o svojim mislima ili osjeæajima; psihièki proces misli ili osjeæaja mora se eksteriorizirati, fizièki ostvariti, materijalizirati. Govor je jedna od moguæih materijalizacija naših psihièkih procesa; zato su govorni znakovi komunikacijski znakovi: pomoæu njih dopiremo do drugih ljudi, uspostavljamo kontakte, prenosimo obavijesti.
 
Materijalizacija se  jeziènih znakova oèituje u govornim vrednotama: zapravo u globalnoj govornoj formi, koju možemo analizirati (promatrati iz razlièitih aspekata), ali koja je u govoru nedjeljiva: mi, naime, ne možemo govoriti, materijalizirati svoje misli da bismo ih prenijeli sugovorniku, a da se pri tome ne služimo nekim intenzitetom - glasnoæom (nulta glasnoæa ne omoguæava komunikaciju, jer ne omoguæava eksterioriziranje znaka misli; isto tako ne omoguæava komunikaciju niti glasnoæa koja ne dopire do sugovornika, bez obzira na njezinu jakost u izvoru, jer je i takva glasnoæa nulta u prijemu); nadalje u svakom je govornom ostvarenju nužno prisutna i tonska visina i brzina govorenja; a kako je govorenje vezano uz disanje, u njemu su nužni i prekidi - pauze. Izgovorimo li bilo koji dio govora - slog, rijeè ili reèenicu - izgovorili smo jednu globalnu govornu formu, koja nužno ukljuèuje intenzitet, intonaciju, tempo i pauzu. Ove su govorne vrednote meðusobno isprepletene: ukinemo li jednu, ukinuli smo i sve druge; one zapravo pokazuju jednu bitnu osobinu govornog znaka - simultanost: odvijaju se u istom vremenu, pa ih je zato i nemoguæe odvajati jednu od druge.
 
Gledajuæi iskljuèivo s jeziènog stajališta navedene akustièke govorne vrednote služe tek da bi materijalizirale jeziènu poruku. Meðutim, èak i u krajnje intelektualnom izrazu govorne vrednote imaju i vlastiti sadržaj: oznaèavaju npr. cjeline, jedinice misli (uzlazno-silazna forma intonacije) ili bitne elemente poruke (akcent reèenice). Ono što zovemo vlastiti sadržaj govornih vrednota zapravo govori o govorniku: kako on fizièki oblikuje neki jezièni sadržaj.
 
Materijalizacija jeziène poruke nužno nosi i obavijest o govorniku. Upravo kao što stol može biti drveni, željezni, kameni, plastièni, stakleni,..., tako i jednak jezièni znak može biti i znak razlièitih govornika (o razlièitim govornicima). Situacija u kojoj se komunikacija odvija može usmjeravati našu pažnju u jednom sluèaju na pojam, a u drugome na njegovu tvarnost: u jednom je sluèaju bitan stol, a u drugome tvar iz koje je napravljen; upravo kao što u jednom sluèaju može biti važan tek jezièni znak, a u drugome je li ga izgovorio Marko, Ivan, Petar, Jelena, Marija, Tamara...
 
Postoji još jedna obavijest u govoru, a to je emotivni, afektivni stav govornika prema onome o èemu govori. Veæ je poèetkom ovog stoljeæa švicarski lingvist Charles Bally na uvodnim stranicama svog "Traktata o francuskoj stilistici" pisao da je naša liènost toliko jaka da govorom, ma koliko željeli izraziti èiste misli, izražavamo uvijek i prvenstveno osjeæaje.
 
Tako npr. jeziènu poruku Dobar dan u njenoj govornoj materijalizaciji možemo primiti kao pozdrav (to je èista jezièna, intelektualna razina obavijesti), kao obavijest o govorniku (prepoznajemo osobu koja govori ili prepoznajemo neke njezine fizièke osobine) i kao obavijest o stavu govornika prema poruci koju nam upuæuje (iz govornog ostvarenja doznajemo obraæa li nam se govornik indiferentno, s radošæu, iznenaðenjem, ili nam možda èak prijeti). U govornom se ostvarenju u istom vremenu odvija nekoliko razina obavijesti, prenosi se nekoliko poruka: doznajemo tko je govornik, što nam govori i što o tome misli: (1) Petar nas (2) pozdravlja i (3) iznenaðen je što nas vidi; (1) Marko nas (2) pozdravlja i pri tom nam (3) prijeti. Govorno ostvarenje materijalizira jezièni znak, omoguæava nam da ga primimo, a istovremeno nas obavještava o govorniku i o njegovom stavu prema onome o èemu govori. Sve se ove obavijesti odvijaju simultano, u istom vremenu emisije; ali ne i u istom vremenu percepcije, jer informativnost pojedinih razina govorne obavijesti odreðuje i njihovu hijerarhiju u percepciji. Simultanost kao bitna znaèajka govornog znaka oèituje se u materijalnosti i u sadržaju; u materijalnosti zato jer globalna govorna forma znaèi istovremeno odvijanje intenziteta, tonske visine i tempa govorenja; a u sadržaju zato što se istovremeno prenosi nekoliko razlièitih obavijesti.
 
Materijalnost je bitna oznaka svakog komunikacijskog procesa. Krenemo li od nekih opæih definicija znaka, možemo kao njegovo bitno obilježje odrediti perceptibilnost: a to znaèi da znak mora biti materijalan kako bi mogao djelovati na našu percepciju. Prihvatimo li ovu uvodnu napomenu, možemo reæi da jezièni znak i nije komunikacijski znak, bar ne kako ga definira Ferdinand de Saussure. On, naime, jezièni znak definira kao "psihièki entitet", kao formu, a ne supstancu, a to iskljuèuje njegovu uporabnu vrijednost u komunikaciji. Simeonov "Enciklopedijski rjeènik lingvistièkih naziva" u definiciju jeziènog znaka ukljuèuje njegovu materijalnost, ali je istovremeno iskljuèuje kao odrednicu njegova sadržaja: "Znak se odreðuje time što je on obavezno materijalan i na taj naèin dostupan osjetnim organima, ali se njegov sadržaj ne odreðuje njegovim materijalnim sastavom, veæ onim što se iz tog kompleksa suprotstavlja drugim znakovima istog sustava u onoj ljudskoj zajednici koja se služi tim jezikom kao sredstvom mišljenja i sporazumijevanja." Èistoæa nematerijalnosti u ovakvim lingvistièkim razmišljanjima posve eliminira èovjeka, jer eliminira komunikaciju, pa time i svrhovitost jezika.
 
Da bi jezièni znak postao komunikacijskim znakom, on se mora fizièki ostvariti. A sama materija u kojoj se jezièni znak ostvaruje ima svoj vlastiti sadržaj: i ona je znak - govorni znak. Govorom mi ne materijaliziramo samo jezièni znak, dakle ne prenosimo samo sadržaj jeziènog znaka, veæ i brojne druge sadržaje, tragove koje u materiji pošiljatelj ostavlja o sebi samome.
 
Saussure je jezièni znak definirao kao arbitraran i linearan: arbitrarnost kao princip jeziènog znaka govori o posve slobodnoj, dakle ne nužnoj, ne prirodnoj, ne motiviranoj vezi izmeðu oznaèitelja i oznaèenoga; linearnost govori da se jezièni znak odvija u jednoj dimenziji, u vremenu. Saussure je tek onomatopejske izraze smatrao motiviranima; meðutim, upuæivao je i na brojne sluèajeve tzv. relativne ili unutarnje motiviranosti, dakle na veze meðu rijeèima zbog njihovih jednakih ili sliènih oznaèitelja. Posebno je zanimljivo Saussureovo tumaèenje uzvika: on je najprije naveo uzvike uz onomatopeje kao izraze koji bi mogli biti suprotni misli o arbitrarnosti jeziènog znaka, ali ih je odmah zatim analizirao iskljuèivo na razini glasova: usporeðujuæi francuski aie s njemaèkim au zakljuèio je da je taj primjer (razlièitih glasova u razlièitim jezicima za izražavanje istog sadržaja) dovoljan da bi se negiralo postojanje nužne, motivirane veze izmeðu oznaèitelja i oznaèenog kod uzvika. Saussure nigdje ne spominje govorna ostvarenja uzvika, koja su po svoj prilici jednaka ako razlièiti glasovi izražavaju jednake emotivne sadržaje.
 
Govorne vrednote, kojima materijaliziramo jezièni znak, imaju svoj vlastiti sadržaj i principe posve suprotne principima jeziènog znaka; to je posve razumljivo, buduæi da je, s jedne strane, rijeè o èisto mentalnom procesu stvaranja i postojanja onoga što zovemo jeziènim znakom, a, s druge strane, o materijalizaciji tog mentalnog procesa, dakle o fizièkoj stvarnosti koju oblikuje govornik i koja tog govornika odražava. Jer govor je slika èovjeka, slika njegovih govornih organa, slika njegove nervne i mišiæne napetosti, dakle njegove angažiranosti u govornoj situaciji. Zato u govoru uvijek prepoznajemo èovjeka. Nema govora koji ne odražava svog govornika i situaciju u kojoj se govor odvija; ne postoje dva èovjeka jednakog govora i nema èovjeka koji uvijek jednako govori neovisno o situaciji u kojoj se nalazi. Ma koliko se trudili da budemo objektivni, neutralni, "jezièni", da izražavamo èiste misli, u tome nikada ne uspijevamo. Veæ nas je Charles Bally poèetkom ovog stoljeæa upozorio da je naše ja toliko jako da govorom prvenstveno izražavamo svoje osjeæaje. Govorni je izraz osnovnih ljudskih emocija razumljiv svim ljudima posve neovisno o razumijevanju jeziènog znaka. Govorni je znak slikovit, prirodni, motivirani znak, koji djeluje stvarnom sliènošæu, nužnom povezanošæu oznaèitelja i oznaèenog.
 
Govorni je znak simultan: u istom vremenu emisije odvija se na nekoliko razina, prenosi nekoliko poruka: (1) o predmetu govora (jezièna, intelektualna obavijest); (2) o govorniku (tzv. ekspresivna razina obavijesti, koja govori o fizièkim karakteristikama govornika); (3) o govornikovu stavu prema predmetu govora ili prema sugovorniku (tzv. impresivna razina obavijesti, zapravo izraz emotivne angažiranosti govornika). Osim slojevitosti poruke postoji još jedan vid simultanosti govornog znaka: to je njegova materijalnost. Ako govornom znaku pristupimo analitièki, možemo reæi da se on sastoji od intenziteta, tonske visine i tempa; meðutim, navedene govorne vrednote ne samo da se ostvaruju simultano, veæ su zapravo nedjeljive: svaki se naš izrièaj, bilo da se radi o slogu, rijeèi ili reèenici, svako se naše glasanje sastoji od istovremenog ostvarivanja svih govornih vrednota. To su, dakle, dimenzije prostora govora: materijalne i sadržajne.
 
Pauza tek prividno izvlaèi u vremenski slijed simultanost, prostornost govora. Pauza nije negovorenje, ona je sadržana u govorenju: razlièiti oblici intonacije, bilo da oznaèavaju poèetak i završetak reèenice, reèenièni akcent ili dijelove iskaza, veæ u sebi sadrže i pauzu; dakle, u globalnoj govornoj formi intonacije pauza je sadržana i prije i poslije njenog fizièkog ostvarivanja. Pauza je funkcionalna i sadržajna jer je u skladu s drugim vrednotama govornog jezika.
 
Mimika i geste takoðer su dimenzije prostora govora. Rijeè je o pokretima koji prate akustièku realizaciju govora; oni djeluju u skladu s artikulacijom/fonacijom, tako da se može reæi da su oni eksteriorizirani artikulacijski/fonacijski pokreti. O tome jasno govori efikasnost korištenja pokreta u korekciji i rehabilitaciji govora. Govor oblikujemo pokretima; njihov je rezultat zvuk: neke pokrete vidimo, a neke samo èujemo.
 
Simultano odvijanje razlièitih sadržaja i razlièitih fizièkih/akustièkih dimenzija jedna je od bitnih odrednica prostornosti govora. Govor se tek prividno odvija u vremenu, ili toènije: sa stajališta vanjskog, nezainteresiranog promatraèa on se odvija u vremenu; ali, sa stajališta èovjeka, govornika ili slušatelja, angažiranog u govornoj situaciji, govor se odvija u prezentnosti. Ako promatramo tek emisiju, dakle govorno ostvarenje koje iskljuèuje komunikaciju, jer iskljuèuje sugovornika, onda možemo govoriti o fizièkom trajanju emisije. Meðutim, upravo istovremeno usmjerenje na emisiju i percepciju, dakle na komunikacijski proces, otkriva nam govorni znak, njegove principe i njegove zakonitosti. Govorni znak dokida linearni tijek vremena jer u govorno dobro organiziranoj poruci ne primamo obavijest o njenom fizièkom trajanju. Govor protjeèe zajedno s pošiljateljem i primateljem poruke; zato se njegovo trajanje i ne opaža, osim u sluèajevima loše govorne organizacije, kada se obavijest o fizièkom trajanju, o vremenu nameæe kao informativna. U dobro organiziranoj govornoj poruci vrijeme se zaustavlja: porukom se meðu sugovornicima uspostavlja savršen sklad, istinsko jedinstvo, koje zaustavlja vrijeme: jer fizièka trajanja govornika, slušatelja i poruke koja ih vezuje teku istovremeno; meðu njima nema relativnih razlika koje bi im omoguæavale opažanje protoka vremena. Govorna je komunikacija komunikacija u prostoru. Govorni je znak globalan: on ukida nizanje dijelova jer ukida vrijeme: razvija se u prostoru, a traje u psihièkom vremenu ljudske prezentnosti; njegovi se dijelovi ne mogu drukèije organizirati da bi tvorili drukèiji znak: govorni je znak jedan i jedinstven, upravo kao što je i èovjek jedan i jedinstven.
 
Govorni je znak motiviran jer je nužan, prirodan odraz neke situacije u govornim vrednotama. Govorni je znak simultan jer istovremeno sadrži, prenosi, materijalizira jeziènu obavijest, obavijest o govorniku i o stavu (emociji) govornika. Nadalje: on je pojedinaèan, subjektivan i, što je možda i najvažnije, materijalan, jer sve njegove osobine proizlaze iz materijalnosti: govorni se znak ostvaruje vrednotama govornog jezika, on je fizièka stvarnost. Govorni je znak  prostoran. Jer materijalnost je sinonim za prostornost. Govorni je znak fizièko, materijalno ostvarenje jeziènog znaka i on u svojoj materijalizaciji nosi i brojne vlastite sadržaje. U govornom se znaku odražava, sažima èitav govorni kontekst, èitava situacija u kojoj se znak koristi. Govorni znak u svom fizièkom ostvarenju sadrži èitavu situaciju/kontekst. Govorni je znak globalan, a to znaèi cjelovit: on djeluje kao jedinstvo svih odnosa, svih sadržaja, cjelokupne govorne situacije. Prostornost je drugo lice dokidanja linearnosti, vremenskog protezanja jeziènog znaka; simultanost je prostornost jer se više sadržaja odvija u istom vremenu. Govorni znak nema vremenske dimenzije: govor se odvija u istom vremenu emisije i percepcije; govorna obavijest nije obavijest o trajanju govora.
 
 
3. Logièki znak i emotivni znak
 
Pierre Guiraud u svojoj "Semiologiji" govori o dva naèina percepcije i dva naèina znaèenja koja su posve suprotna; to su: razumijevanje i osjeæanje, odnosno kognitivna i ekspresivna funkcija jezika.
 
Kognitivna (referencijalna, objektivna) i emotivna (subjektivna, ekspresivna) funkcija predstavljaju dva osnovna naèina izraza i naèina primanja: razumijevanje i osjeæanje. Razumijevanje se odnosi na objekt, osjeæanje na subjekt; ali razumjeti prije svega znaèi staviti zajedno, intelligere (lat. povezati), a to znaèi organizaciju, stavljanje u red primljenih osjeta, dok je emocija nered, potresanje osjeta. U istoj se poruci mogu naæi razlièite funkcije, a obièno je jedna dominantna.
 
Kako se radi se o dva naèina percepcije i dva suprotna naèina znaèenja, tako su suprotstavljene i karakteristike logièkog i emotivnog znaka. Guiraud navodi sljedeæe znaèajke ovih znakova:
 
 
logièki znak         emotivni znak
 
konvencionalan         prirodan
arbitraran             motiviran
homologan              analogan
objektivan             subjektivan
racionalan             afektivan
apstraktan             konkretan
opæi                   pojedinaèan
tranzitivan            imanentan
selektivan             totalan
simbolièki             ikonièki
artikuliran            globalan
 
Uz znaèajke koje navodi Guiraud moguæe je uz logièki znak dodati da je on simbolièki i artikuliran, dok je emotivni znak ikonièki i globalan.
 
Ove su oznake relativne, jer znak može biti više ili manje konvencionalan, više ili manje arbitraran; ipak, ovdje je rijeè o dva osnovna naèina znaèenja koja suprotstavljaju znanost i umjetnost. Sve su umjetnosti vezane uz ikonièko i analogno znaèenje. Njihov cilj nije da mi shvatimo, veæ da osjetimo.
 
Guiraudovu distinkciju logièkog i emotivnog znaka možemo u cijelosti primijeniti u distinkciji jeziènog i govornog znaka. Jezièni znak ima sva obilježja logièkog, a govorni znak emotivnog znaka.

4. Jezièni znak i govorni znak
 
Ako krenemo u usporedbu jeziènog i govornog znaka prema principima koje je Saussure odredio za jezièni znak, arbitrarnost i linearnost jeziènog znaka suprotstavljaju se motiviranosti i spacijalnosti govornog znaka. Govorni je znak dvostruko motiviran: (1) u njemu prepoznajemo govornika jer je govor uvijek odraz naših govornih organa: tako su npr. ženski ili djeèji glasovi visoki, a muški duboki jer su odraz razlièitih struktura fonacijskih organa; prema specifiènostima govornih organa, koje se  odražavaju u govoru, prepoznajemo svakog pojedinog govornika; (2) u govoru prepoznajemo i stav govornika prema predmetu govora, prvenstveno njegove emocije koje se izražavaju govornim vrednotama; upravo kao što je govor odraz govornih organa svakog govornika tako su i emocije koje govorom izražava odraz njegove nervne i mišiæne napetosti u nekoj govornoj situaciji. I obavijest o govorniku i obavijest o njegovim emocijama u govoru imaju univerzalnu vrijednost u komunikaciji: razumijevanje ovih obavijesti premašuje jeziène granice.
 
Linearnosti jeziènog znaka suprotstavlja se spacijalnost govornog znaka. Jezièni znak ima samo jednu - vremensku - dimenziju. Govorni je znak višedimenzionalan, slojevit: u istom vremenu emisije prenosi se nekoliko poruka: (1) jezièna obavijest, (2) obavijest o govorniku i (3) obavijest o stavu, emocijama govornika; višedimenzionalnost, prostornost govora vidljiva je i u èinjenici da se govorne vrednote odvijaju istovremeno: npr. tonska visina, intenzitet, tempo; ne samo da se govorne vrednote odvijaju istovremeno, nego su zapravo neodvojive jedna od druge: izgovorimo li i najmanji odsjeèak govora - slog, istovremeno smo ostvarili nekakvu tonsku visinu, nekakav intenzitet i nekakvu brzinu govorenja, a sve zajedno èini jednu nedjeljivu globalnu govornu formu.
 
Iz linearnosti jeziènog znaka proistjeèe i njegova artikuliranost: jezièni se znak može podijeliti na manje sastavne dijelove, glasove, i iz tih se elemenata drukèijom organizacijom mogu stvarati drukèiji jezièni znakovi. Upravo zbog svoje spacijalnosti govorni je znak globalan; ne možemo ga rastaviti na pojedine elemente kako bismo drukèijom organizacijom tih elemenata dobili drukèije govorne znakove; o govornom je znaku moguæe analitièki govoriti, ali on je nedjeljiv, on je znak koji djeluje iskljuèivo svojm cjelovitošæu.
 
Sve osobine govornog znaka proizlaze iz njegove materijalnosti.
 
Služeæi se terminima opæe semiologije možemo reæi da je jezièni znak simbol, a to znaèi dogovoreni, arbitrarni znak, u kojemu ne postoji nikakva prirodna veza izmeðu oznaèitelja (forme) i oznaèenog (pojma); naprotiv, govorni je znak ikon, slika, dakle odraz predmeta: i upravo je zato prirodan, motiviran, nužan, pojedinaèan.
 
 
Literatura:
 
Bally, Charles. Traité de stylistique française, I, II. Geneve, Paris, Georg, Klincksieck, 1951.
 
Guiraud, Pierre. La Sémantique.  Que sais-je?, Paris, P.U.F., 1969.
 
Guiraud, Pierre. La Sémiologie. Que sais-je?, Paris, P.U.F., 1973.
 
Martinet, André. Osnove opæe lingvistike. BibliotekaTeka, Zagreb, Grafièki zavod Hrvatske, 1982.
 
Saussure, Ferdinand de. Teèaj opæe lingvistike. Zagreb, ArTresor Naklada, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2000.
 
Simeon, Rikard. Enciklopedijski rjeènik lingvistièkih naziva, I, II. Zagreb, Matica hrvatska, 1969.
 
 
VREDNOTE GOVORNOG JEZIKA
 
 
U svojoj knjizi “Zvuk i pokret u jeziku” Petar Guberina definirao je vrednote govornog jezika kao vanleksièka sredstva izraza koja svoju vrijednost ostvaruju na osnovi zvuka i pokreta i koja nam omoguæavaju da se izrazimo kraæe ili ekspresivnije ili istovremeno i kraæe i ekspresivnije. Vrednote govornog jezika jesu: intonacija, intenzitet, tempo, pauza, mimika, geste i stvarni kontekst. Prema naèinu ostvarivanja i primanja prve èetiri govorne vrednote zovemo i akustièkim ili auditivnim, a druge tri vizualnim govornim vrednotama.
 
Intonaciju definiramo kao promjene tonske visine; intenzitet govori o jaèini, a tempo o brzini govorenja; pauza ili stanka prekid je u govoru; mimikom zovemo pokrete lica, dok se geste odnose na pokrete ruku, glave ili tijela; stvarni kontekst ili kontekst stvari predmeti su i živa biæa, te nam svojom prisutnošæu omoguæavaju da o njima govorimo, a da ih stvarno ne imenujemo. Prisutan predmet omoguæava nam da za njega ne koristimo njegov znak - rijeè.
 
Fizièko ostvarivanje jeziènog znaka - govorni znak, pretpostavlja akustièke vrednote govornog jezika. Nemoguæe je izgovoriti neki glas, slog, rijeè ili reèenicu bez intenziteta, dakle fizièke jaèine, ili bez intonacije, dakle promjena tonske visine, ili bez tempa - brzine govorenja; nemoguæe je govoriti i bez pauze, ako ni zbog èega drugoga, a ono zbog fiziološke potrebe udisanja zraka. U govoru su akustièke govorne vrednote meðusobno povezane, isprepletene: jedna uvjetuje drugu, jedna sadrži drugu: one se ne mogu pojaviti u izoliranom obliku.
 
 
 
AUDITIVNE VREDNOTE GOVORNOG JEZIKA
 
1. Intenzitet
 
Intenzitet (ili glasnoæa) govora može biti srednji, oslabljen ili pojaèan: tako govorimo o tihom govoru ili šaptu (do 35 dB), o srednjem ili uobièajenom govornom intenzitetu (do 65 dB) te pojaèanom intenzitetu ili vikanju (do 100 dB). Pojaèan intenzitet, ili relativno pojaèan u odnosu na druge dijelove iskaza, privlaèi pažnju sugovornika, upozorava ga na obavijesnu vrijednost dijela iskaza; zato se obièno pojaèanim intenzitetom odreðuje  naglasak reèenice. Rjeðe i oslabljen intenzitet može privuæi pažnju sugovornika ako je u kontrastu s ostalim dijelom iskaza. Kako je intenzitet govora bitan da poruka doðe do slušatelja, on se prilagoðava prema udaljenosti sugovornika i prema bilo kojoj vrsti buke, koja bi mogla omesti prijenos poruke. Tako je govor šaptom ujedno i oznaka prisnosti sugovornika jer pretpostavlja malu fizièku udaljenost; pojaèani intenzitet govora znak je i veæe fizièke udaljenosti meðu sugovornicima, pa tako govori i o njihovim meðusobnim odnosima: službenim, autoritarnim i sl.
 
2. Tempo
 
Tempo opisuje brzinu govorenja: on može biti srednji, usporen ili ubrzan. Srednja je govorna brzina od 4 do 7 slogova u sekundi. U logièkom ustroju reèenice usporen tempo istièe bitne elemente iskaza: zato se reèenièni naglasak izmeðu ostalih vrednota èesto oznaèava i usporenim tempom. Naprotiv, dodatne obavijesti, koje nose umetnuti dijelovi reèenice ili umetnute reèenice, obièno se ostvaruju ubrzanim tempom, koji tako govori o njihovoj relativnoj nevažnosti. To je posebno istaknuto kada umetnuti dijelovi imaju tek fatièku funkciju: dakle, ne donose nikakvu novu obavijest, veæ samo potvrðuju vezu izmeðu sugovornika.
 
Petar je, kako i sami znate, odavno otišao iz grada.
 
Janko je uvijek, kako se to od njega i oèekivalo, odbijao kompromise.
 
3. Intonacija
 
Intonaciju tvore neprestane promjene osnovnog tona u govoru. Dok se u pjevanju ton može kroz neko vrijeme zadržati na nekoj visini, u govoru to nije moguæe. Za intonaciju se obièno kaže da ima (1) strukturalne i (2) modalne funkcije. Strukturalne funkcije intonacije odreðuju reèenicu, a modalne funkcije intonacije modificiraju reèenicu.
 
(1) Strukturalne su funkcije intonacije integracija i delimitacija. Integracija oznaèava funkciju koja niz rijeèi povezuje u jednu reèenicu. U govoru možemo nizati  rijeèi, npr.:
 
moj, prijatelj, putuje, danas, svi, idemo, na, ispraæaj;
 
Meðutim, tek intonacija od niza rijeèi stvara reèenicu:
 
Moj prijatelj putuje. Danas svi idemo na ispraæaj.
 
Delimitacija oznaèava poèetak i kraj reèenice. Naime, navedeni niz rijeèi može se povezati u dvije reèenice kako je veæ navedeno, ali i s drukèijom granicom meðu reèenicama:
 
Moj prijatelj putuje danas. Svi idemo na ispraæaj.
 
Integracija i delimitacija zapravo su dva lica iste funkcije - odreðivanja reèenice: niz rijeèi vezuje se u jednu cjelinu i istovremeno se odreðuju granice te cjeline. Reèenica se ponajprije ostvaruje kao globalna govorna forma, kao intonacijska i intenzitetska cjelina, u koju se onda umeæu leksièki elementi - artikulirane rijeèi. Zato u govoru vrednote govornog jezika prate misao, izravni su odraz misli, a u èitanju (lošem), gdje su artikulirane rijeèi u središtu pažnje govornika (èitaèa), ako i nema nesporazuma, uvijek dolazi do otežanog primanja poruke upravo zbog neadekvatne globalne govorne forme, koja u èitanju ne odražava misaonu stvarnost govornika.
 
(2) Modalne funkcije intonacije dijele se na primarne i sekundarne: primarne funkcije odreðuju logièke, a sekundarne emotivne modifikacije reèenice.
 
Reèenièni naglasak jedna je od logièkih modifikacija reèenice. U veæ navedenoj reèenici - Moj prijatelj putuje danas.- moguæe je istaknuti, naglasiti bilo koju rijeè i tako na nju privuæi pažnju sugovornika te suprotstaviti tu rijeè nekim drugim rijeèima; tako npr. reèenièni naglasak na moj suprotstavlja tu rijeè nekim drugim moguænostima i znaèi: ne tvoj, ne njegov, ne Petrov, nego upravo moj prijatelj. Slièno je i s drugim moguæim naglascima reèenice; tako naglasak na danas istièe tu rijeè i jasno je suprotstavlja rijeèima: sutra, drugi tjedan, za mjesec dana.
 
Naglasak reèenice ostvaruje se povišenim tonom, obièno vrhom intonacijskog luka, ali i pojaèanim intenzitetom ili usporenim tempom; ili pak, što je i najèešæe, kombinacijom ovakvih vrednota govornog jezika; a ponekad se ostvaruje i pauza ispred rijeèi koja nosi naglasak reèenice. Sve to zapravo govori o povezanosti vrednota govornog jezika, koje se uvijek javljaju istovremeno. Zapravo naglasak reèenice je onaj dio reèenice koji se po svojim govornim vrednotama bitno razlikuje od ostalog dijela reèenice: tako se reèenièni naglasak može ostvariti i sniženim tonom, ako je ostatak reèenice ostvaren visokim tonom, ili npr. oslabljenim intenzitetom u suprotnosti s pojaèanim intenzitetom ostatka reèenice, ili pak ubrzanim tempom ako se on suprotstavlja opæem usporenom tempu. Meðutim, u pravilu su visoki ton, pojaèani intenzitet i usporeni tempo oni elementi koji svojim akustièkim/auditivnim karakteristikama privlaèe pažnju sugovornika.
 
Primarna modalna funkcija intonacije takoðer može odrediti reèenicu kao izjavnu ili upitnu; tako je npr. reèenica Petar je pobjegao u uzlazno-silaznom intonacijskom luku izjavna, a u uzlaznoj intonaciji upitna reèenica.
 
Ovu reèenicu možemo ostvariti i kao uzvik: Petar je pobjegao! Intonacijski luk je uzlazno-silazni kao kod izjavne reèenice, ali je raspon tog luka veæi. Veliki raspon intonacijskog luka govori o emotivnoj angažiranosti govornika, a takva modifikacija reèenice spada u sekundarnu modalnu funkciju intonacije. Takva je funkcija intonacije zapravo veoma èesta: mi uvijek govorom komentiramo svoje misli, odreðujemo se prema onome o èemu govorimo: to je odreðivanje gotovo uvijek emotivno, i to je onda predmet sekundarne

sand

  • Guest
lingvistika govora -jezik i govor
« Reply #1 on: June 01, 2006, 12:49:02 PM »
.......bez uzimanja daha 80-100 slogova, a to uvelike nadmašuje moguænosti primanja tako oblikovane poruke. Iskljuèivo respiratorne pauze prepoznajemo najprije po tome što tvore veoma velike fonetske blokove, a èesto se nalaze i na posve nelogiènim mjestima u govornom ustroju iskaza.

Mjesto pauze može promijeniti logièki sadržaj iskaza. To je posebno jasno kada je rijeè o negaciji. Iako je kod nas negacija u pravilu dvostruka, ipak postoje eliptièni iskazi gdje mjesto pauze jasno govori uz koji se element vezuje negacija.

Petar | ne Ivan. | Petar ne | Ivan.|

U prvom primjeru negacija se vezuje uz Ivana, te reèenica znaèi: Hoæu da doðe Petar, a ne Ivan; u drugom se primjeru pauza vezuje uz Petra, i tako jednak red rijeèi, ali s pauzom ostvarenom na drugom mjestu ima i drukèije znaèenje: Hoæu da doðe Ivan, a ne Petar.

I reèenica To je njegova prva znaèajna knjiga može se ostvariti s pauzom na razlièitim mjestima:

To je njegova prva znaèajna knjiga.|

 To je njegova prva | znaèajna knjiga.|

Ako se dva atributa izgovore kao jedna cjelina, bez pauze, onda reèenica znaèi da je autor o kojemu je rijeè veæ napisao nekoliko knjiga, a ova mu je prva koja nešto vrijedi; ako se pak atributi razdijele pauzom rijeè je o dva odreðenja: to je autorova prva knjiga, koja je istovremeno i znaèajna.

Na jednak naèin možemo interpretirati i stihove iz Cesariæeve pjesme "Povratak":

Možda æeš se jednom uveèe pojavit|

prekrasna | u plavom|


Možda æeš se jednom uveèe pojavit|

prekrasna u plavom|

 
Ako se atribut odvoji od adverbne oznake rijeè je o dvije nezavisne obavijesti: žena je prekrasna i ona je u plavom; ako se ovaj stih ostvari bez pauze meðu njegovim dijelovima uspostavlja se uzroèno posljedièna veza: žena je lijepa kad je u plavom, jer je u plavom.

Na ove se primjere mogu nadovezati i primjeri dvosmislenih proroèanstava iz starog vijeka gdje u jednakom redu rijeèi tek mjesto pauze odreðuje hoæe li æe prognoza biti dobra ili loša.

Ibis|redibis|numquam peribis in bello|

Ibis|redibis numquam|peribis in bello|

U prvom sluèaju, s pauzom iza redibis, negativni prilog numquam (nikada) vezuje se u glagol peribis (poginut æeš), pa tako ova reèenica znaèi: Iæi æeš, vratit æeš se, nikada neæeš poginuti u ratu. U drugom primjeru numquam se vezuje uz redibis (vratit æeš se), pa tako reèenica znaèi: Iæi æeš, nikada se neæeš vratiti, poginut æeš u ratu.

Iz nešto novije povijesti poznat je primjer galantnog ratovanja prilikom susreta francuske i engleske vojske. Zapisano je da je francuski zapovjednik izgovorio rijeèi: Gospodo Englezi pucajte prvi (Messieurs les Anglais tirez les premiers). Što se govornog ostvarenja tièe èini se da postoje francuska i engleska verzija. Francuska verzija glasi ovako:

Gospodo Englezi|pucajte prvi|

Engleska verzija ima jednu pauzu više:

Gospodo|Englezi|pucajte prvi|

Francuska verzija kaže da je francuski zapovjednik pozvao Engleze da oni prvi zapucaju: Gospodo Englezi èini jednu izgovornu cjelinu, jedan fonetski blok. Engleska verzija kaže da francuski zapovjednik nije bio nikakav hladnokrvni džentlemen, veæ da ga je uhvatila panika: obratio se svojim vojnicima (Gospodo Englezi èine dva fonetska bloka, dakle rijeè je o dvije razlièite grupe) i pozvao ih da oni prvi zapucaju na Engleze. Treba napomenuti da se ove dvije verzije ne razlikuju samo po pauzama, veæ su i njihova opæa govorna ostvarenja razlièita: francuska verzija (s jednom pauzom) izgovara se smirenim, usporenim tempom, srednjim intenzitetom i s malim rasponom intonacijskog luka; u engleskoj verziji dominira ubrzani tempo i pojaèani intenzitet, a tri se fonetska bloka ostvaruju kao tri nervozna intonacijska skoka velikih raspona. Jednako tako i blaga i obla gesta, koja prati prvu verziju, u drugoj se verziji pretvara u napeti, oštri pokret ruke, najvjerojatnije s ispruženim kažiprstom.

Ovaj primjer jasno govori o jedinstvu vrednota govornog jezika, tj. o globalnosti govornog znaka: sve govorne vrednote djeluju istovremeno, promjena jedne dovodi i do promjene drugih. Posebno je važno napomenuti da se i pauza, iako se odvija u vremenskom slijedu,  nalazi u vrednotama govornog jezika i prije negoli je ostvarena.

Ponekad mjesto pauze može zbuniti sugovornika i otežati primanje poruke. Slijedi nekoliko primjera iz javnog govorenja na radiju:

Slijedi u 17.30|Bumbarev|let Nikolaja Rimski-Korsakova|

Spiker je na radiju doista ostvario pauzu izmeðu Bumbarev i let, te tako ova najava izgleda kao da je Bumbarev autor skladbe o letu Nikolaja Rimski-Korsakova. Logièan raspored pauza trebao bi tvoriti logièke fonetske blokove:

Slijedi u 17.30|Bumbarev let|Nikolaja Rimski-Korsakova|

Prije mnogo godina u èitanju vijesti iz Nikaragve spiker je izgovorio sljedeæu reèenicu:

U Nikaragvi se vode borbe izmeðu armije|i protivnika| diktatora Somoze|

U navedenoj verziji protivnik armije dodatno je opisan apozicijom, i tako je ispalo da se armija bori protiv svog šefa, diktatora Somoze. Logièno je da protivnici diktatora Somoze èine jedan fonetski blok.

U Nikaragvi se vode borbe izmeðu armije|i protivnika diktatora Somoze|

Da se i zemlje mogu seliti, a ne samo ljudi, pokazalo je govorenje sljedeæe vijesti:

Ova bogata zemlja|smještena na jugozapadu crnog kontinenta od 16. stoljeæa|bila je pod kolonijalnom upravom|

Rijeè je o Angoli, koja je, prema ovako ostvarenim fonetskim blokovima, od 16. stoljeæa bila na jugozapadu Afrike, a prije toga vjerojatno negdje drugdje. Navedena reèenica ima tri logièke cjeline: (1) bogata zemlja, (2) njezin zemljopisni smještaj i (3) nešto iz njezine povijesti; zato bi i fonetski blokovi trebali biti tako ostvareni:

Ova bogata zemlja|smještena na jugozapadu crnog kontinenta|od 16. stoljeæa bila je pod kolonijalnom upravom|

U navedenim primjerima po svoj prilici neæe doæi do krivog primanja poruke jer æe opæe znanje pomoæi slušatelju da ispravno primi poruku. Ipak, neadekvatno govorno ostvarenje otežat æe primanje poruke; slušatelj æe naime morati prevesti primljenu poruku u logièno govorno ostvarenje; a to znaèi da njegovo slušanje neæe biti jednostavno i lako: morat æe slušati s velikim naporom kako bi se suprotstavio nelogièno izvedenim porukama. Ako se govorne poruke slušaju s naporom, slušatelj se brzo zamara i radi odmora iskljuèuje se iz daljnjeg primanja, a to znaèi da s vremenom prima i manju kolièinu obavijesti.

sand

  • Guest
lingvistika govora -jezik i govor
« Reply #2 on: June 01, 2006, 12:51:00 PM »
(2) Stilistièka funkcija pauze. U svojoj stilistièkoj funkciji pauza ne mijenja logièki sadržaj izraza, veæ samo njegovu stilistièku vrijednost; obièno se radi o isticanju jednog dijela iskaza. Pogledajmo jedan Krležin primjer:

Netko je pokucao.|A da se nisam ulazniku ni javio,| otvorila se vrata|i u sobu stupi|jedna gospoða.| (Krleža: Smrt Rikarda Harlekinija)

Posljednju reèenicu iz navedenog primjera (i u sobu stupi jedna gospoða) kao jedan fonetski blok ili kao dva fonetska bloka. Ako se reèenica ostvaruje kao dva fonetska bloka, posebno se istièe subjekt (jedna gospoða); pauza razdvaja jednu logièku cjelinu na dva dijela i tako se jedan dio istièe. Je li prihvatljivo ovakvo isticanje subjekta? Po svoj prilici jest; naime, èitava je reèenica u inverziji: veznièka je reèenica na prvom mjestu, a iza nje slijedi glavna; u dvije posljednje reèenice inverzija je subjekta i predikata: tako se one suprotstavljau uvodnoj reèenici (Netko je pokucao.), koja je ostvarena u stilistièki neobilježenom redu rijeèi. Tako jezièni ustroj priprema pauzu koja odvajajuæi predikat od subjekta istièe subjekt.

Stilistièku pauzu isticanja nalazimo i u sljedeæem Matoševu primjeru:

Primorska èakavština punija je tuðica od ikojeg našeg narjeèja.|/Dok je germanizam i madžarizam kod nas tek na površini, | u inteligenciji, | talijanizam | udario je èakavštini u krv i u kosti.| (Matoš: Refuli)

Pauze koje se poklapaju s interpunkcijskim znakovima logièke su pauze. Posljednja pauza, koja nije oznaèena interpunkcijskim znakom, stilistièka je pauza. I ova pauza razdvaja subjekt od predikata i tako ih oba istièe: posebno je istaknut talijanizam jer je odvojen u zaseban fonetski blok, ali i predikat (udario je) istaknut je jer se nalazi na poèetku fonetskog bloka i ispred enklitike (je), koja svojom nenaglašenošæu dodatno istièe rijeè ispred sebe, tako da ova èesto dobiva reèenièni naglasak. I ova je pauza kodirana u jeziènom ustroju. Kad bi se enklitika je nalazila iza prve naglašene rijeèi u reèenici (talijanizam), opisana bi pauza bila nemoguæa i èitava bi se posljednja reèenica ostvarila kao jedan fonetski blok. Naprotiv, kada se enklitika vezuje uz predikat pauza razbija logièku cjelinu i njezina je vrijednost stilistièka.

Pauza može imati stilistièku vrijednost i kada ne razbija logièku cjelinu:

Masa se neriješenih pitanja u posljednje vrijeme slegla na Rafaela Kukca kao gusta smola,|i sve se pretvaralo u umor i duboku potištenost, što leži na moždanoj opni kao teška daska.| (Krleža: Vjetrovi nad provincijalnim gradom)

U navedenom primjeru ostvaruje se samo jedna pauza: i tako dobivamo dva duga fonetska bloka (svaki po 33 sloga), koji svojom fizièkom velièinom govore o kolièini problema koji pritišæu Rafaela Kukca. I opet je uzrok ovakve izražajnosti mjesto enklitike; da je enklitika ostvarena iza prve naglašene rijeèi drugog dijela ili iza glagola, prva bi se reèenica dijelila u dva fonetska bloka (Masa neriješenih pitanja//u posljednje se vrijeme slegla na Rafaela Kukca kao gusta smola), i njezin bi govorni ustroj bio  neizražajan. Izvorni tekst ne samo da sadrži izražajno govorno ostvarenje nego tu izražajnost, koja se oèituje u duljini fonetskog bloka, proteže i na drugi dio navedenog primjera, koji svojim jeziènim ustrojem ne sugerira nikakvo izražajno govorno ostvarenje.

Krležina "Kraljevska ugarska domobranska novela" poèinje sljedeæom reèenicom:

Projurivši brzim kasom uz zadimljene sušionice koksa i malene bugarske kolibe i udarivši brzo preko oranica, koso poprijeko, domogao se gospodin satnik Jugoviæ nasipa, potoka i mosta, | i pogled mu puèe po sivoj  | maglenoj praznini vježbališta.|

Pokušamo li odrediti fonetske blokove, dakle izgovoriti cjeline omeðene pauzama u navedenom primjeru, vidjet æemo da su oni izrazito nejednake dužine: prvi je fonetski blok veoma dug: od poèetka reèenice do mosta; drugi i treæi blok mnogo su kraæi: pauza koja ih dijeli nalazi se izmeðu pridjeva sivoj i maglenoj. I druga stvar: interpunkcijske oznake, zarezi, nisu nužno i oznake za pauze: zarezi su oznake pravopisnog, ali ne nužno i govornog ustroja iskaza; zarez nije nužno i oznaka za pauzu, upravo kao što se pauza može ostvariti i na mjestu gdje nema nikakvog interpunkcijskog znaka. Dok su drugi i treæi fonetski blok relativno kratki (9 i 10 slogova), prvi fonetski blok uvelike premašuje onaj uobièajeni broj slogova koji možemo primiti kao prezentnost, dakle koji možemo primiti kao poruku nekog sadržaja, a ne prvenstveno kao poruku o vremenskom trajanju iskaza: prvi fonetski blok ima 71 slog, a to je daleko više od cjelina prikladnih za percepciju. I upravo u izrazitoj nejednakosti fonetskih blokova leži bitna snaga ovog stilistièkog postupka. Fonetski bi blokovi u istoj osi kombinacije trebali biti ekvivalentni, a ta se ekvivalentnost u navedenom primjeru ostvaruje velikim ubrzanjem tempa u prvom fonetskom bloku te usporavanjem tempa u drugom i treæem fonetskom bloku. Tako se vremenski, bar u intenciji, izjednaèavaju slogovno izrazito nejednaki fonetski blokovi. Velike razlike u dužini fonetskih blokova i izrazite promjene tempa koje iz toga proistièu ukazuju na postojanje dijagramskih odnosa. Brz tempo govora u prvom fonetskom bloku slikovit je prikaz - dijagram - brzine kretanja gospodina satnika. Brzina je izražena i s dva glagolska priloga prošla (projurivši, udarivši) te inverzijom subjekta i predikata (domogao se gospodin satnik). Inverzija subjekta i predikata istièe predikat - glagol, dakle istièe izraz kretanja, a ne subjekt koji se kreæe; a ova je inverzija tek logièka posljedica glagolskog priloga prošlog kojim poèinje ovaj odlomak: na jakom, poèetnom mjestu u odlomku nalazi se glagol. Dakle, kretanje, i to brzo kretanje, glavna je znaèajka prvog fonetskog bloka. U opisu dijagramskih oznaka prvog fonetskog bloka oèito nije manje važna èinjenica da su glagoli (projurivši, udarivši, domogao se) veoma simetrièno rasporeðeni, u jednakim vremenskim razmacima, te da se radi o svršenim glagolima. Brzina odvijanja radnje dva puta je izrijekom spomenuta (brzim, brzo), dakle možemo govoriti o sukladnom djelovanju dijagramskog i simbolièkog dijela znaka; ali isto tako možemo reæi da bi brzina ovdje bila sasvim jasno izražena i bez navedenih jeziènih opisa.

Usporeni tempo u drugom i treæem fonetskom bloku možemo povezati s usporavanjem brzine, sa zaustavljanjem. I to bi takoðer bio jednostavni dijagramski odnos. Meðutim, primjeæujemo da se usporeni tempo prvenstveno ostvaruje na pridjevima sivoj i maglenoj; dakle, usporeni je tempo ovdje prvenstveno sredstvo isticanja kljuènih atributa cjelokupnog Krležinog teksta. A pauza izmeðu ova dva pridjeva još je jedan dokaz njihove važnosti, sadržajnosti i konaèno simultanosti: jer nam upravo pauza govori da nije rijeè o sivoj i maglenoj, veæ o sivoj, koja je ujedno i maglena praznina vježbališta. I tako oba atributa prestaju biti tek opisom pejsaža i dobivaju šira i dublja znaèenja: besperspektivnosti, nesreæe, oèaja, raspada, sive boje smrti i beznaða.

Ovako promatran stilistièki postupak pokazuje jasna slikovita obilježja: pauza djeluje u skladu s ostalim vrednotama govornog jezika; govorno  ostvarenje jasno pokazuje neke odnose oznaèitelja i oznaèenog, neke vidove prisutnosti oznaèenog u materijalnosti oznaèitelja.

sand

  • Guest
lingvistika govora -jezik i govor
« Reply #3 on: June 01, 2006, 12:55:29 PM »
VIZUALNE VREDNOTE GOVORNOG JEZIKA

1. Mimika i geste

Meðu vizualnim vrednotama govornog jezika dvije su bitno obilježene pokretom: pokrete mišiæa lica nazivamo mimikom, a pokrete ruku, glave, ramena, tijela nazivamo gestama.

Buduæi da je lice obièno u središtu pažnje sugovornika mimika ima veoma važnu ulogu u komunikacijskom procesu. Važna je uloga mimike u praæenju i održavanju komunikacije; bez vizualnog kontakta, komunikacija je otežana. Mimikom se izražavaju i mnogi emotivni ili interpersonalni sadržaji poput razumijevanja ili nerazumijevanja sugovornika, slaganja ili neslaganja, zadovoljstva, zainteresiranosti, sumnje, odbojnosti itd. Mimika prati verbalnu komunikaciju. Meðutim, usmjeravanje pogleda prema sugovorniku komunikacijski je znak i kad nema verbalnih znakova. Usmjeravanje pogleda prema sugovorniku obièno je duže dok se sluša nego kad se govori.

Geste poput potvrdnog kimanja glavom ili nijeènog horizontalnog pomicanja (u veæini jeziènih sredina) imaju logièku vrijednost jeziène poruke. Meðutim u veæini sluèajeva geste kao i mimika prate govorni izraz. One mogu biti podrška govornom iskazu. Sadržaji mimike i gesta su poput sadržaja auditivnih vrednota govornog jezika. One prvenstveno otkrivaju emocionalna stanja govornika te interpersonalne stavove.

Geste su odraz emocionalnog stanja govornika pa tako i njegova govora. Primjerice brz i napet pokret prati i takav govor; tako æe zapovijed Sjedni! biti izgovorena napetim glasom, povišenim tonom, veæim rasponom intonacijskog luka te istovremeno i napetim i oštrim pokretom ruke; ista reèenica u znaèenju izvolite sjesti bit æe izgovorena opuštenim glasom, sniženim registrom, blagim intonacijskim lukom malog raspona te blagim, zaobljenim, opuštenim pokretom ruke.

Pokret-gesta bitno odreðuje neki govor u cjelini. Veza izmeðu pokreta i govora uoèena je izmeðu ostalog i prouèavanjem pokreta donje vilice u usporedbi s proizvodnjom glasa u francuskom i engleskom. U francuskom se donja vilica jednostavno otvara i zatvara, a proizvodnja glasa traje do otvaranja vilice; u engleskom, naprotiv, vilica se otvara, zatim zatvara, a nakon toga slijedi još nekoliko manjih otvora i zatvora, kao da se radi o amortiziranju poèetnog naglog pokreta: proizvodnja glasa u engleskom ne poèinje odmah s otvaranjem vilice, veæ nešto kasnije, ali traje duže nego u francuskom, tj. traje i za vrijem sitnih amortizirajuæih otvora i zatvora vilice. Modulacije glasa koje proistièu iz promjena artikulacijskog otvora za vrijeme fonacije tipiène su za diftonge, dakle glasove do kojih dolazi upravo zbog balistièkog pokreta engleskog govora. Pokret koji odgovara napetosti francuskog govora, ili toènije pokret kojim se na najadekvatniji naèin eksteriorizira mišiæna, respiratorna i artikulacijska napetost jest oštar, kontroliran, napet pokret, pokret koji stvara ritam metronoma. Pokret koji odgovara napetosti engleskog jezika tzv. je balistièki pokret, dakle pokret koji se razvija djelovanjem poèetnog impulsa i zatim postupno prestaje. Gesta koja eksteriorizira balistièki pokret jest kružna gesta u spirali.

2. Stvarni kontekst

Stvarni kontekst ili kontekst stvari odnosi se na predmete ili živa biæa prisutna u nekoj govornoj situaciji. Oni omoguæavaju govorniku da se izrazi kraæe jer prisutne predmete ne treba imenovati. Pri korištenju stvarnog konteksta kljuèna je uloga pokreta kojim pokazujemo odreðeni predmet. Tako npr. Izvolite! uz odgovarajuæi pokret može znaèiti Izvolite èašu vode, ili Izvolite sjesti!, Izvolite uæi! Izvolite izaæi! Izvolite ostatak novca! ovisno o stvarnom kontekstu, dakle o prisutnom predmetu, koji poruku èini jasnom i nedvosmislenom. I ovdje je potrebno napomenuti da pokreti prate, odražavaju govorno ostvarenje; tako napet pokret izražava naredbu, a blag, zaobljen pokret zamolbu. Pokazujuæi vrata izražavamo se o ulaženju ili izlaženju, a vrstom pokreta i govornim ostvarenjem o naèinu na koji želimo da se to izvede te o svom emotivnom stavu, tj. radi li se o zamolbi, naredbi ili možda prijetnji.

 GOVORNI IZRAZ EMOCIJE

Univerzalnost govornog izraza emocije

Jezièni dio govornog znaka dio je kolektivne svijesti. Govorni je dio, naprotiv, pojedinaèan, pa se i njegovo razumijevanje može dovesti u pitanje. Jednim smo testom pokušali mjeriti razumijevanje upravo ovog govornog dijela govornog znaka, dakle dijela fizièkog ostvarenja: onoga što zovemo i globalnom govornom formom ili intonacijom u širem smislu rijeèi.

Razumijevanje iskljuèivo govornog sadržaja testirano je nizom jednakih jeziènih oblika u razlièitim govornim ostvarenjima. Prvakinja Drame Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba Neva Rošiæ izgovorila je reèenicu Stigli ste na vrijeme, rijeè danas i samoglasnika a u devet razlièitih govornih ostvarenja, koja su imala sljedeæe intencionalno izražene sadržaje: neutralna afirmacija, pitanje, bijes, radost, tuga, bol, iznenaðenje, strah i prezir. Testirana je grupa od 70 ispitanika, studenata raznih fakulteta i profesora živih jezika; ispitanici su trebali meðu deset ponuðenih odgovora odabrati onaj sadržaj koji se vezuje uz pojedini iskaz: deset ponuðenih odgovora sadržavalo je sve intencionalno izreèene sadržaje i moguænost odgovora "nešto drugo"; ovo je posljednje znaèilo da ispitanik u predoèenoj emisiji ne prepoznaje nijedan od devet ponuðenih sadržaja. Emisije su bile snimljene na magnetofonsku vrpcu i po sluèajnom redoslijedu predoèene ispitanicima.

 Rezultati testa jasno pokazuju da govorno ostvarenje ima svoj vlastiti sadržaj, posve razumljiv i posve neovisan o jeziènom sadržaju. I dalje: niz pojedinaènih ostvarenja dobiva u percepciji kolektivnu vrijednost.

Isti su testovi ponovljeni i s grupom od 120 Francuza, grupom od 25 Engleza i Amerikanaca, te u Japanu s grupom od 25 Japanaca.

Rezultati ovih ispitivanja pokazuju: (1) samo govorno ostvarenje pruža dovoljno podataka da se razumije njegov sadržaj: emocija izražena govornim vrednotama; (2) ako se neki sadržaj i lošije razumije (npr. izraz radosti) vjerojatnije je da je lošije ostvaren; (3)u prosjeku je bolje razumijevanje govornih sadržaja ako je jezièna osnova duža: bolje je u reèenici negoli u rijeèi, bolje je u rijeèi negoli u glasu; ovo oèito nije vezano uz eventualne obavijesti koje bi bile sadržane u jeziènom dijelu poruke, veæ se jednostavno radi o veæoj moguænosti variranja govornih vrednota u dužem vremenu; (4) razumijevanje govornog sadržaja premašuje jeziène granice: govorni je izraz emocija univerzalan, motiviran znak; (5) rezultati prepoznavanja govornih sadržaja ostvarenih u hrvatskom jeziku tek su minimalno slabiji kod stranaca usprkos njihovom potpunom nerazumijevanju jeziène razine obavijesti; to izmeðu ostalog govori da postoje dva tipa globalne govorne forme: jedan je tip logièko-psihološki, dakle onaj koji nosi neke vlastite poruke, prvenstveno one o emotivnom stavu govornika; drugi je tip idio-lingvistièki, tj. onaj koji je karakteristièan za govorenje svakog pojedinog jezika; prvi je tip oèito univerzalan, dok je drugi ogranièen jezikom.

Rezultati ovih ispitivanja omoguæuju sljedeæe zakljuèke: (1) globalna govorna forma nosi sadržaj koji je posve precizan i razumljiv; (2) kolektivna se vrijednost prividno pojedinaènih pojavljivanja globalne govorne forme potvrðuje u percepciji; (3) prividno pojedinaèna pojavljivanja globalne govorne forme zapravo su kolektivnija i od samog jezika jer ona imaju univerzalne vrijednosti: njihovo razumijevanje nije ogranièeno poznavanjem nekog jezika.

Govorni znak nije arbitraran, dakle nije slobodno dogovoren. Ljudsko je govorenje slika èovjeka, nužan proizvod njega - pojedinca, koji se upravo po govorenju razlikuje od drugog sliènog pojedinca: u govoru se uvijek prepoznaje èovjek - govornik; i dalje: ljudsko je govorenje proizvod situacije, stava govornika u nekoj situaciji; kada je rijeè o afektivnom izrazu ne može se govoriti o dogovorenom, arbitrarnom znaku za neki sadržaj, veæ je rijeè o nužnom, prirodnom izrazu tog sadržaja; o tome oèito govore ispitivanja razumijevanja globalne govorne forme. Govorni je znak motiviran jer on i nije izraz, veæ odraz: (1) odraz èovjekovih govornih organa: mi uvijek govorimo samo onako kako nam to omoguæuju naši govorni organi; (2) govor je odraz nervne i mišiæne napetosti govornika u nekoj situaciji, pa se zato u govoru odražava i njegov stav prema izreèenoj poruci.

Nearbitrarnost govornog znaka nužno upuæuje i na njegovu nelinearnost, tj. vertikalni sustav vrijednosti: govorni znak nije linearan jer istovremeno prenosi nekoliko obavijesti: (1) o predmetu govora: to je jezièna obavijest; (2) o govorniku; (3) o stavu govornika prema predmetu govora ili sugovorniku. Nearbitrarnost i nelinearnost govornog znaka potvrðuju se u percepciji; a prouèavanje percepcije govora upuæuje na zakljuèak da govor nije tek nizanje pojedinaènih pojavnosti, veæ da te pojavnosti tvore mnogo èvršæi i širi sustav negoli je to jezik.

sand

  • Guest
lingvistika govora -jezik i govor
« Reply #4 on: June 01, 2006, 01:02:19 PM »
Emotivni sadržaji i govorne vrednote

1.Ispitujuæi razumijevanje globalne govorne forme, dakle cjelovitog govornog ostvarenja, ustanovili smo univerzalnost govornog izraza emocije: naime, neke osnovne afektivne sadržaje ostvarene u reèenicama hrvatskog književnog jezika podjednako su dobro razumjeli ispitanici našeg, ali i nekih drugih govornih podruèja: Francuzi, Englezi, Japanci. Kao sljedeæi korak u ispitivanju govornog izraza emocije željeli smo odrediti koje vrednote govornog jezika sudjeluju u formiranju izraza: bijesa, iznenaðenja, prezira, radosti, straha i tuge.

Prvak drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Zlatko Crnkoviæ izgovorio je reèenicu Stigli ste na vrijeme najprije u šest govornih ostvarenja koja su trebala izražavati navedene govorne sadržaje, a zatim i u 19 govornih ostvarenja s razlièitom uporabom vrednota govornog jezika. Tako je ova reèenica izgovorena u sljedeæim verzijama: (1) neutralno; (2) glasno; (3) tiho; (4) sporo; (5) brzo); (6) nisko; (7) visoko; te u kombinacijama navedenih govornih vrednota: (1) glasno - sporo; (2) glasno - brzo; (3) glasno - nisko; (4) glasno - visoko; (5) tiho - sporo; (6) tiho - brzo; (7) tiho - nisko; (8 ) tiho - visoko; (9) sporo - visoko; (10) sporo - nisko; (12) brzo - visoko; (12) brzo - nisko. Vrednote govornog jezika koje u navedenim verzijama nisu izrijekom spomenute ostvarene su u svojim srednjim, dakle neutralnim oblicima: tako npr. verzija glasno oznaèava pojaèan intenzitet uz srednji tempo i srednji registar; verzija visoko oznaèava povišeni registar uz srednji tempo i srednji intenzitet; verzija tiho - sporo znaèi oslabljen intenzitet, usporen tempo i srednji registar itd.

Jedno govorno ostvarenje s intencionalno izraženom emocijom (bijes, iznenaðenje, prezir, radost, strah ili tuga) i 19 varijacija vrednota govornog jezika èinili su jednu grupu pitanja. Kako je ispitivano  6 osnovnih emocija, formirano je 6 grupa pitanja: 19 varijacija vrednota govornog jezika bilo je jednako u svim grupama.

Ispitivanje je izvršeno u Matematièkom školskom centru u Zagrebu; ispitanici su bili uèenici stari 15-16 godina;ispitivanje je obavljeno u 6 skupina, koje su imale izmeðu 65 i 73 ispitanika. Svakoj je skupini sluèajnim redoslijedom predoèena jedna grupa pitanja, a ispitanici su trebali na skali 1 - 7 odrediti koliko se svako pojedinaèno govorno ostvarenje približava izrazu emocija koju su procjenjivali. Maksimalno dobro ostvaren i primljen izraz traženog sadržaja trebali su ocijeniti sa 7, dok ocjena 1 znaèi da procjenjivani izraz ne sadrži ni u najmanjoj mjeri traženi sadržaj.

Rezultati pokazuju sljedeæe:

(1) Same govorne vrednote  daju dovoljnu kolièinu obavijesti o emociji govornika: govorni izrazi bijesa, iznenaðenja, prezira, radosti, straha ili tuge posve su razumljivi: ispitanici su intencionalno ostvarene izraze pojedinih emocija ocijenili prosjeènim ocjenama od 6,06 do 6,88 (od maksimalnih 7).

(2) Procjena uloge vrednota govornog jezika u izrazu pojedinih emocija pokazuje veliku pravilnost: rezultati najbolje i najlošije procijenjenih govornih vrednota u izrazu neke emocije pokazuju gotovo simetrièan raspored. Tako se npr. jak intenzitet (glasno) pokazao kao kljuèna vrednota za izraz bijesa, dok se u oslabljenom intenzitetu (tiho) bijes nije prepoznao; brzo i visoko prepoznaje se kao izraz iznenaðenja, a sporo i nisko govore da iznenaðenja u govornom izrazu nema. Posebno je zanimljivo usporediti izraze suprotstavljenih sadržaja: radosti i tuge: visoko, brzo, i glasno govorne su vrednote koje nose izraz radosti, a nisko, sporo i tiho izraz tuge; vrednote koje nose izraz radosti dobivaju najniže ocjene ako se u njima traži izraz tuge; i obratno: vrednote koje se procjenjuju kao izraz tuge dobivaju minimalne ocjene ako se u njima traži izraz radosti.

Brojèane podatke za pojedine kombinacije moguæe je svesti na 6 osnovnih vrednota govornog jezika koje su korištene u ovom ispitivanju: glasno, tiho, brzo, sporo, nisko i visoko. Srednje vrijednosti koje slijede dobivene su iz svih kombinacija u kojima se javlja jedna od navedenih vrednota: tako npr. glasno predstavlja srednju vrijednost procjene emocija u sljedeæim izrièajima: glasno, glasno - visoko, glasno - nisko, glasno - sporo i glasno - brzo. U tablicama koje slijede uvjetno odvajamo srednje vrijednosti iznad 4,00, izmeðu 3,00 i 4,00, te ispod 3,00.

 
      Bijes

glasno       4,64

nisko        4,16

 
sporo        3,35

brzo         3,34

 
visoko       2,17

tiho         1,98

 

  Iznenaðenje

visoko       4,32

brzo         4,04

glasno       3,58

tiho         3,25

nisko        2,82

sporo        2,60


      Prezir

sporo        4,92

nisko        4,43

glasno       4,13

tiho         3,36

visoko       3,19

brzo         2,85


     Strah

 visoko       4,70

tiho         4,23

brzo         4,10

glasno       2,94

nisko        2,81

sporo        2,65

 
    Radost

visoko       5,38

brzo         4.09

glasno       3,63

tiho         3,08

sporo        2,97

nisko        2,54


      Tuga

tiho         5,07

nisko        4,04

sporo        4,01

brzo         2,64

glasno       2,29

visoko       2,17

 
Navedeni podaci jasnije govore koliko pojedina vrednota govornog jezika sudjeluje u izrazu neke emocije. U svih šest grupa simetrièan je raspored vrednota govornog jezika: ako je za izraz neke emocije karakteristièan visok registar, onda je nizak registar negativno odreðuje; ili ako je npr. za neku emociju karakteristièan ubrzan tempo, onda je usporen tempo negativno odreðuje.

Upravo simetrièan raspored vrednota govornog jezika, dakle i sadržajno suprotstavljanje krajnjih ostvarenja intenziteta, registra i tempa, govori o logiènosti i sustavnosti rezultata. Za srednje vrijednosti iznad 4,00 može se reæi da su bitne za izraz neke emocije; vrijednosti izmeðu 3,00 i 4,00 su neutralne, dok one ispod 3,00 negativno odreðuju odreðenu emociju. Bez obzira na to svrstavaju li se rezultati u dvije ili tri grupe vidljivo je da postoje vrednote govornog jezika koje su karakteristiène za  izraz neke emocije, one koje ga negativno odreðuju, kao i one neutralne, dakle one èije varijacije ne sudjeluju bitno u govornom izrazu neke emocije.

Posebno je znaèajno upozoriti na simetrièan raspored govornih vrednota kod meðusobno suprotstavljenih sadržaja: radosti i tuge: simetriènost je oèita ne samo unutar svake ispitivane emocije, veæ i u usporedbi govornih izraza ovih dviju emocija.
 
2.Istražujuæi akustièke korelate izraza emocija Williams i Stevens utvrdili su da je za izraz bijesa karakteristièan visok osnovni ton s velikim rasponima, te da se neki slogovi izgovaraju pojaèanim intenzitetom. Utvrdili su takoðer da postoje velike razlike u izgovoru konsonanata i vokala: konsonanti se jako zatvaraju dok se vokali otvaraju. Naša se ispitivanja slažu u pogledu pojaèanog intenziteta, ali ne i povišenog registra glasa: dapaèe u našim se istraživanjima nizak registar pokazao karakteristiènim za izraz bijesa.

Kod izraza straha isti su istraživaèi našli da je osnovni ton niži negoli kod bijesa: uglavnom je jednak neutralnom, a tek su pojedini vrhovi viši od neutralnog tona. U našim se istraživanjima povišeni ton pokazao kao glavna oznaka straha; uz povišeni ton kao bitne znaèajke izraza straha u našim su se istraživanjima pokazali i oslabljen intenzitet i ubrzan tempo, što navedeni istraživaèi ne spominju.

Što se tièe izraza tuge naši se rezultati u cijelosti podudaraju s rezultatima Williamsa I Stevensa. Oni su naime pronašli da su za izraz tuge karakteristièni: nizak osnovni ton s malim rasponima, produženo trajanje te reduciranje zvuènosti u šum; dakle, oznake nisko, sporo i tiho u našem istraživanju.

Meðu deset razlièitih emocija koje je prouèavao Renee van Bezooyen u nizozemskom, našlo se i svih šest emocija koje su bile predmetom našeg istraživanja. Prema van Bezooyenovim ispitivanjima bitne govorne oznake pojedinih emocija su sljedeæe: (1) bijes: velika laringealna napetost, opori glas, jak intenzitet; (2) iznenaðenje: širok raspon visine glasa; (3) prezir: usporen tempo; (4) strah: drhtavost, šapat (bitno oslabljen intenzitet); (5) radost: razvuèene usne, visok glas, jak intenzitet; (6) tuga: škripav glas, drhtavost, uzak raspon visine glasa, neprecizna artikulacija. Naša se istraživanja gotovo u cijelosti poklapaju s van Bezooyenovim istraživanjima. Nizozemski je istraživaè opisivao više parametara, ali u oba se istraživanja jak intenzitet pokazao tipiènim za izraz bijesa, usporen tempo za izraz prezira, slab intenzitet za izraz straha te visok glas za izraz radosti; širok raspon visine glasa mogao bi se poistovjetiti s visokim tonom koji se u našim istraživanjima pokazao kao bitna oznaka izraza iznenaðenja; jedino što se izraza tuge tièe van Bezooyen opisuje posve druge parametre od onih koje smo ispitivali u našim istraživanjima.

Rezultate u istraživanju izraza prezira možemo donekle usporediti s istraživanjima izraza ironije koje je proveo Ivan Fónagy. On je kao bitne oznake izraza ironije odredio: usporen tempo, velike promjene u osnovnom tonu (od sniženog tona do vrlo visokog i vraæanje na poèetni niski ton) te velike promjene u intenzitetu (pojaèan intenzitet prati niski ton, a oslabljen intenzitet visoki ton). Ovi rezultati u cijelosti odgovaraju našim istraživanjima percepcije govornog izraza prezira: oslabljeni intenzitet i povišeni registar pokazali su se nešto manje znaèajnim za izraz prezira, ali njih i u Fónagyevim ispitivanjima ima manje: nalaze se tek u srednjem dijelu izraza, dok se poèetak i završetak izraza ironije ostvaruju sniženim tonom i pojaèanim intenzitetom, a èitav je izraz ostvaren usporenim tempom, a to su dominantne govorne vrednote u formiranju izraza prezira u našem istraživanju.

U svojim istraživanjima glasovnih korelata Scherer je rekao da može biti siguran samo za dvije od dvanaest emocija koje je istraživao: za bijes to su: visok ton širokog raspona, pojaèan intenzitet i ubrzan tempo; a za tugu: nizak ton uskog raspona, oslabljen intenzitet i usporen tempo. Ovi se rezultati u cijelosti podudaraju s rezultatima naših istraživanja. Za radost Scherer je odredio visok ton, pojaèan intenzitet i ubrzan tempo; za strah: visok ton i ubrzan tempo, dok je glasnoæa upitna. I ovi se rezultati u cijelosti podudaraju s rezultatima naših istraživanja.

Sva navedena istraživanja ukljuèuju istraživanja percepcije pojedinih govornih stimulusa i njihov akustièki opis. Naime, jedino se ispitivanjem percepcije može odrediti što je izraz npr. straha, bijesa, radosti ili tuge; a onda se taj izraz može i akustièki opisati. Osnovna je razlika izmeðu naših ispitivanja i onih ovdje navedenih istraživaèa u tome što smo mi prvenstveno mjerili percepciju govornog izraza emocije, te smo prema percepciji nastojali odrediti ulogu pojedinih akustièkih elemenata u formiranju govornog izraza emocije. Pokušali smo utvrditi: (1) da li samo govorno ostvarenje daje dovoljno podataka za korektnu percepciju neke intencionalno ostvarene emocije; i (2) kako se u odnosu na neki emotivni sadržaj primaju pojedine vrednote govornog jezika ili kombinacije tih vrednota; a to znaèi koliko pojedine govorne vrednote sudjeluju u izrazu neke emocije. Akustièka je analiza u našim istraživanjima bila u drugom planu; služila je tek kao potvrda korektnog opisa pojedinih varijacija govornih vrednota.

Rezultati naših i straživanja pokazuju da je govorni izraz nekih osnovnih emocija posve jasan i nedvosmislen znak: govorni su se izrazi pojedinih emocija lako prepoznavali s veoma visokim prosjeènim ocjenama: 6,06 - 6,88. Govorni izrazi osnovnih emocija tvore posve logièan sustav znakova: varijacije vrednota govornog jezika simetrièno su rasporeðene u procjenama govornog izraza pojedine emocije: jak intenzitet suprotstavlja se slabom intenzitetu, visok ton niskom, a ubrzan tempo usporenom; a suprotne se govorne emocije - radost i tuga - izražavaju suprotnim govornim vrednotama.

Usporeðujuæi rezultate svih navedenih istraživanja možemo zakljuèiti da postoji podudarnost govornog izraza emocije u razlièitim jezicima. Ove usporedbe potvrðuju misao o motiviranosti govornog izraza emocije, dakle o motiviranosti govornog znaka: razumijevanje govornog izraza emocije premašuje jeziène granice.

sand

  • Guest
lingvistika govora -jezik i govor
« Reply #5 on: June 01, 2006, 01:04:09 PM »
Govor izmeðu teksta i krika

Obavijest prenesena iskljuèivo govornim materijalom veoma je važna. Èak ako pretpostavimo da se obavijest tekstom u cijelosti prima, kolièina razumijevanja, primanja iskljuèivo govorne obavijesti tolika je da se nipošto ne smije zanemariti.

I ne samo to! Sadržaj ostvaren govornim vrednotama uvijek je jaèi, prezentniji od sadržaja izraženog leksièkim materijalom. Govorno ostvarenje može biti u skladu s tekstom, meðutim, ako govorno ostvarenje izražava neki drukèiji ili posve suprotan sadržaj, leksièki (jezièni) je sadržaj potisnut u drugi plan, zato jer je sadržaj izražen govorom snažniji, važniji, prezentniji, jer je ljudskiji. Jer je opæe ljudski! A to nam pokazuje veoma veliki postotak razumijevanja globalne govorne forme i u sluèajevima posvemašnjeg nerazumijevanja jezika-teksta.

U govoru postoje dvije suprotnosti: globalnost i artikuliranost. Globalnost je kljuèna odrednica govora. Jedan glas u globalnoj govornoj formi nosi sadržaj èitave reèenice. A taj glas uopæe ne mora biti glas nekog jezika. O tome govori i Jakobson (Lingvistika i poetika) kada kaže da èisto emotivni sloj jezika èine uzvici, koji se bitno razlikuju od referencijalnog dijela jezika po glasovnom sastavu i po sintaktièkoj funkciji: glasovi u uzvicima nisu uvijek nužno glasovi nekog jeziènog sustava; a što se sintaktièke uloge tièe, uzvici nisu dijelovi reèenice, veæ ekvivalenti reèenice.

Intonacija u širem smislu rijeèi, tj. cjelokupno govorno ostvarenje ma i najsitnijeg jeziènog elementa, to je reèenica, to je globalnost, cjelovitost, sadržajnost.

Globalnost, to sam ja, moj stav u svijetu, svijet kroz mene, svijet percipiran mojim osjetilima, izražen mojim govorom. Artikuliranost, to su drugi, to je znanje, to se uèi. Globalnost, to sam ja; artikuliranost to je društvo. Artikuliranost se odnosi na svijet oko mene, a globalnost na moje percipiranje tog svijeta. na moj stav prema tom svijetu.

Govor mora imati opæe elemente (artikuliranost), da bi bio društveno prihvatljiv; ali mora imati i pojedinaène elemente (globalnost), da bi bio ljudski.

Zbrajanje ili nizanje elemenata ne daje govor. Govor ne postoji bez globalnosti, bez intonacije, bez krika. Bez tih elemenata govor je neprihvatljiv, možda èak i nerazumljiv. Naprotiv, sama globalna govorna forma - dakle, intonacija, krik - razumljiva je i bez artikuliranih glasova jezika. Sami artikulirani elementi (glasovi) razumljivi su tek ako ih slušatelj u svojoj svijesti oblikuje u neku globalnu govornu formu. Pitanje je samo je li uopæe moguæa produkcija samih glasova, ili se o njima može govoriti tek kao o nekoj apstraktnoj formi - akustièkoj slici, dakle jeziènom, a ne govornom obliku.

Intonacija govori o èovjeku, o subjektu, kroz globalnu formu intonacije svijet oko èovjeka postaje njegov svijet, kroz intonaciju on definira svoj odnos prema svijetu. Stoga je i danas prihvatljiva Ballyeva misao o intonaciji kao stalnom komentaru misli. Ljudska rijeè u svom ekstremnom obliku ljudskog krika razumljiva je svima. Krajnja subjektivnost, svijet percipiran mojim posjetilima i izražen mojim govorom, svima je (ne samo meni!) bliži, prihvatljiviji i razumljiviji od objektivnih elemenata poruke, koji nisu samo moji, veæ zajednièki.

Jezik, taj dogovor meðu èlanovima jedne zajednice, kodificiranje je koje treba omoguæiti šire, toènije i brže prenošenje poruke, razumijevanje meðu èlanovima zajednice. Meðutim, kada je rijeè o èovjeku, njemu samome, njemu neiskvarenome, njemu spontanome, njemu najbitnijemu, njemu najskrovitijemu, onda jezik mora zatajiti. Jer tada tek ljudski krik, kao krajnja forma govora, omoguæava i šire, i toènije, i brže razumijevanje poruke: šire - jer razumijevanje premašuje jeziène granice; toènije - jer globalna govorna forma, ljudski krik, daleko preciznije govori o nekoj emociji nego bilo kakav opis; i konaèno brže - jer je potrebno neusporedivo manje vremena za veoma precizno i adekvatno izricanje i primanje emotivne poruke nego što je to potrebno poruci sastavljenoj iskljuèivo (pretežno) od jeziènih, objektivnih elemenata.

U ekstremnoj formi govora - u kriku, svi su ljudi braæa. Postoji zapravo samo jedna ekstremna forma govora - krik; u toj ekstremnoj formi govor ostaje govor, zapravo jasno pokazuje svoje kljuène znaèajke. Druga je krajnost jezik, a to je dehumanizirani govor.